Povijest Otkupljenja

Životinje ulaze u korablju

Bog je poslao anđele da iz šuma i polja okupe životinje koje je stvorio. Ispred životinja su išli anđeli, slijedili ih dvoje po dvoje, muško i žensko, a čiste životinje po sedmero. Ove životinje, od najzloćudnijih do najnježnijih i bezopasnih, hodale su mirno i polako i ulazile u korablju. Nebo kao da se naoblačilo od ptica svih vrsta. Ulazile su u korablju dvije po dvije, muško i žensko, a čiste po sedam. Svjetina je to s čuđenjem promatrala; neki su bili prestrašeni, ali ipak toliko otvrdnuli pobunom da je ovo najjače očitovanje Božje moći imalo tek trenutni učinak na njih. Sedam su dana ove životinje ulazile u korablju, a Noa ih je raspoređivao na mjesta koja je za njih pripremio. PO 46.2

Dok je osuđeni ljudski rod promatrao sunce koje je sjalo u punoj slavi i Zemlju odjevenu u gotovo edensku ljepotu glasno se radujući, odagnao je svoje narasle strahove, a svojim činom nasilja činilo se da je na sebe prizivao dolazak već probuđenog Božjeg gnjeva. PO 46.3

Sve je bilo spremno za zatvaranje korablje, što Noa nije mogao učiniti. Mnoštvo koje se rugalo vidjelo je anđela koji je sišao s Neba odjeven u svjetlost poput munje. Zatvorio je masivna vrata i zatim opet krenuo gore prema Nebu. PO 46.4

Sedam dana Noina je obitelj bila u korablji prije nego što je kiša počela padati na Zemlju. Za to vrijeme oni su uređivali sve za svoj dugi boravak kad će voda prekriti Zemlju. To su bili dani bogohulnog veselja nevjerničkog mnoštva. Mislili su, budući da se Noino proročanstvo nije ispunilo odmah nakon što je ušao u korablju, da je zaveden i da je nemoguće da svijet bude uništen potopom. Do tada na Zemlji nije nikada padala kiša. Magla se uzdizala iz voda, a Bog ju je noću spuštao kao rosu te tako oživljavao bilje i poticao ga na cvatnju. PO 47.1

Unatoč prekrasnom prizoru, svjedočili su Božjoj moći, nadnaravnom okupljanju šumskih i poljskih životinja i zvijeri kako ulaze u korablju. Svjedočili su silasku Božjeg svijetlog anđela kako u silnom veličanstvu silazi s Neba i zatvara vrata. Ipak su njihova srca otvrdnula i nastavili su se veseliti i skakati unatoč jasnim dokazima božanske moći. PO 47.2