Povijest Otkupljenja

63 - Milenij

Moja je pozornost ponovno bila usmjerena na Zemlju. Grešnici su pobijeni, a njihova mrtva tijela ležala su na njezinoj površini. Božji gnjev u posljednjih sedam zala pristigao je na stanovnike Zemlje, tako da su zbog njih ljudi grizli svoje jezike od muke i proklinjali Boga. Lažni pastiri bili su posebno središte Božje srdžbe. Dok su stajali na svojim nogama, oči su im iščezle u očnim šupljinama, a jezici usahnuli u ustima. Nakon što su sveti Božjim glasom oslobođeni, zla je gomila okrenula svoj bijes jednih protiv drugih. Činilo se da je sve preplavljeno krvlju, a mrtvih je tijela bilo od kraja do kraja Zemlje. PO 313.1

Zemlja je izgledala kao napuštena pustinja. Gradovi i sela ležali su u gomilama srušeni potresom. Planine su se pomakle sa svojih mjesta ostavljajući iza sebe goleme špilje. Grube stijene izbačene iz mora ili iz same Zemlje bile su razbacane po cijeloj njezinoj površini. Velika iščupana stabla bila su razasuta po tlu. To će biti dom Sotoni i njegovim zlim anđelima tisuću godina. Ovdje će biti ograničen, lutat će tamo-amo po uništenoj Zemlji i gledati posljedice svoje pobune protiv Božjeg zakona. Tisuću će godina biti u plodovima svojega prokletstva koje je prouzročio. PO 313.2

Ograničen samo na ovu Zemlju, neće više imati prednost posjećivati druge svjetove da bi iskušavao i ometao druge koji nisu pali. Tijekom tog vremena Sotona će strahovito patiti. Od vremena svojega pada neprekidno je koristio svoje zle karakterne osobine. Ali tijekom tih tisuću godina bit će mu oduzeta moć, bit će mu ostavljeno da razmišlja o djelima koja je učinio od svojega pada, a gledat će i unaprijed, tresući se od straha i užasa, na strašnu budućnost kad će morati patiti zbog svih zala koja je učinio i kad će primiti kaznu zbog svih grijeha koje je prouzročio. PO 313.3

Čula sam povike pobjede poput desetaka tisuća glazbala koji su silazili s usana anđela i spašenih što ih Sotona više nikada neće smetati i iskušavati i što su stanovnici drugih svjetova oslobođeni njegove prisutnosti i kušnji. PO 314.1

Vidjela sam Isusa i otkupljene svete kako su sjeli na prijestolja i vladali kao kraljevi i služili Bogu kao svećenici. Krist je, zajedno sa svojim narodom, sudio mrtvim grešnicima uspoređujući njihova djela s Knjigom zakona, Božjom riječju, i odlučivao o svakom slučaju prema djelima koja su za života učinili (vidi Otkrivenje 20,4-6). Tada su zlima prema njihovim djelima odredili visinu kazne koju moraju podnijeti. To je tada kraj njihovog imena upisano u knjigu smrti. Isus i sveti također su presudili Sotoni i njegovim anđelima. Kazna određena Sotoni bit će daleko veća nego kazna onih koji su zavedeni. Njegova patnja bit će neusporedivo veća od njihove. Nakon uništenja svih koje je prevario, Sotona će i dalje živjeti i trpjeti mnogo, mnogo duže. PO 314.2

Na kraju tisuću godina, nakon što je suđenje nad mrtvim grešnicima završilo, Isus je napustio grad, a sveti i anđeoska pratnja išli su za Njim. Sišao je na veliku planinu i čim ju je taknuo svojom nogom, ona se razdvojila i postala prostrana ravnica. Tada se odozgo pojavio veliki divni grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, trima sa svake strane, i s jednim anđelom kod svakih vrata. Povikali smo: “Grad, veliki grad, silazi od Boga s Neba!” Grad je sišao u svoj svojoj ljepoti i veličanstvu i smjestio se u ravnici koju je Isus pripremio za njega. PO 314.3