Povijest Otkupljenja

62 - Nagrada svetih

Vidjela sam da je velik broj anđela iz grada donio slavne krune; krunu za svakog spašenog s njegovim imenom na njoj. Kad ih je Isus pozvao da Mu donesu krune, a anđeli Mu ih predali, On je svojom desnicom stavio krune na glave svetih. Na isti način anđeli su donijeli harfe koje je Isus darovao svetima. Zapovjednik anđela zasvirao je prvu notu, a tada se svaki glas uzdigao u zahvalnom radosnom slavljenju i svaka je ruka vješto prelazila preko žica harfe stvarajući snažnu i melodičnu melodiju bogatu savršenim zvucima. PO 311.1

Tada sam vidjela Isusa kako je sve otkupljene poveo ka gradskim vratima. Prihvatio je vrata koja su se otvorila okrećući se na svojim blistavim šarkama, a On je pozvao narode koji su održali istinu da uđu. Unutar grada sve je bilo gozba za oči. Bogati nebeski sjaj vidio se posvuda. Tada je Isus pogledao svoje otkupljene, čija su lica zračila slavom. Promatrajući ih svojim dragim očima, bogatim melodičnim glasom je rekao: “Vidim muku svoje duše i sretan sam. Ova preobilna slava je vaša da u njoj vječno uživate. Vašoj tuzi je kraj. Više neće biti smrti, ni tuge, ni plača, niti će ovdje biti ikakve boli.” Vidjela sam da su se otkupljeni poklonili i položili svoje blistave krune kod Isusovih nogu, a kad se Njegova draga ruka podigla, oni su dodirnuli svoje zlatne harfe i ispunili cijelo Nebo svojom bogatom glazbom i pjesmama Janjetu. PO 311.2

Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod k drvetu života i oni su ponovno čuli Njegov predivan glas, bogatiji od svake melodije koju je moglo čuti smrtno ljudsko uho, kako govori: “Lišće ovoga drveta je za zdravlje naroda. Jedite s njega svi!” Na drvetu života bili su najljepši plodovi koje su sveti mogli slobodno jesti. U gradu se nalazilo najslavnije prijestolje iz kojega je tekla čista voda života, bistra poput kristala. Sa svake strane te rijeke bilo je drvo života, a na njezinim obalama bila su druga predivna stabla s voćem dobrim za jelo. PO 311.3

Jezik je previše slab da bi mogao opisati Nebo. Kako mi taj prizor dolazi pred oči, preplavljena sam divljenjem. Povedena dalje u nenadmašnu veličanstvenost i predivnu slavu, odlažem pero i kličem: “O, kakve li ljubavi! Koje li čudesne ljubavi!” Ni najuzvišeniji jezik ne može opisati slavu Neba i nenadmašnu dubinu Spasiteljeve ljubavi. PO 312.1