Povijest Otkupljenja

Drugi Kristov dolazak

Ubrzo se pojavio mali bijeli oblak na kojemu je sjedio Sin Čovječji. Kada se pojavio u daljini, izgledao je vrlo malen. Anđeo je objasnio da je to znak Sina Čovječjeg. Približavajući se Zemlji i gledajući Isusa kako dolazi kao osvajač, svatko je mogao vidjeti Njegovu izvanrednu slavu i veličanstvo. Na tom Njegovom putu pratili su Ga sveti anđeli sa svijetlim, blještavim krunama na svojim glavama. PO 309.2

Nema jezika koji bi mogao opisati slavu toga prizora. Živi oblak veličanstvene i nenadmašne slave došao je bliže, i mi smo jasno mogli vidjeti dragu Osobu, Isusa Krista. Nije nosio trnov vijenac, već Mu je na glavi bila kruna slave. Na Njegovoj haljini i o bokovima pisalo je: “Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima.” (Otkrivenje 19,16) Njegovo je lice sjalo kao podnevno sunce, Njegove su oči bile kao plamen ognjeni, a Njegove noge kao od ulaštene mjedi (Otkrivenje 1,14-16). Nje-gov glas je zvučao kao mnoga glazbala. Zemlja se tresla u Njegovoj prisutnosti, nebesa su iščeznula kao svitak kada se smota, a svaka se planina i svaki otok pomaknuo sa svojega mjesta. “Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u špilje i pećine gorske govoreći gorama i pećinama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!’” (Otkrivenje 6,15-17) PO 309.3

Oni koji su do maločas željeli pobiti Božju vjernu djecu na Zemlji sada su bili očevici Božje slave koja je počivala na njima. I usred sveg tog užasa čuli su glasove svetih koji su radosno klicali govoreći: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio!” (Izaija 25,9) PO 309.4