Povijest Otkupljenja

61 - Izbavljenje svetih

Bog izabire ponoć da bi izbavio svoj narod. Upravo kad su ih zli koji su bili oko njih ismijavali, iznenada se pojavilo Sunce u punom sjaju, dok je Mjesec ostao na svojem mjestu. Zli su zapanjeno promatrali ovaj prizor, dok su sveti svečanom radošću gledali prve nagovještaje svojega izbavljenja. Znaci i čudesa izmjenjivali su se brzo, jedan za drugim. Činilo se da se sve izokrenulo u svom prirodnom tijeku. Potoci su prestali teći. Tamni, teški oblaci bučno su se sudarali. Ali jedno je područje bilo ispunjeno slavom i odande je dolazio Božji glas poput mnogih voda, tresući nebesa i Zemlju. Nastao je silan potres. Grobovi su se otvorili, a oni koji su umrli u vjeri treće anđeoske vijesti, držeći subotu, izašli su proslavljeni iz svojih prašnjavih ležaja da bi čuli savez mira koji je Bog sklopio s onima koji su držali Njegov zakon. PO 308.1

Nebo se otvorilo i zatvorilo i nastalo je komešanje. Planine su se tresle kao trska na vjetru, a grubo stijenje odronjavalo se na sve strane. More je ključalo kao lonac i izbacivalo kamenje na kopno. I kako je Bog izricao dan i sat Isusovog dolaska i objavio svoj vječni savez svojem narodu, izgovorio je jednu rečenicu i tada stao, dok su riječi nastavile odjekivati cijelom Zemljom. Božji Izrael je stajao očiju uprtih prema gore i slušao riječi koje kao da su dolazile s Gospodnjih usana i odjekivale Zemljom kao najglasnija tutnjava grmljavine. Zavladalo je svečano ozračje. Na kraju svake rečenice sveti su uzvikivali: “Slava! Aleluja!” Njihova lica odsjajivala su Božjom slavom, sjajeći slavom Mojsijevog lica kad je sišao sa Sinaja. Zli zbog te slave nisu mogli gledati u njih. A kad je Bog izgovorio vječni blagoslov nad onima koji su Ga častili držeći Njegovu subotu svetom, uskliknuli su uzvikom pobjede nad Zvijeri i njezinim likom. PO 308.2

Tada je počelo slavlje, vrijeme kad se Zemlja treba odmoriti. Vidjela sam pobožnog roba kako pobjednički ustaje i slavodobitno otresa lanac kojim je bio vezan, dok njegov zbunjeni gospodar ne zna što učiniti, jer zli nisu mogli razumjeti riječi koje je Bog izgovarao. PO 309.1