Povijest Otkupljenja

Protivljenje

Objavljivanje točnog vremena Kristovog dolaska izazvalo je veliko protivljenje mnogih iz svih slojeva društva, od propovjednika za propovjedaonicama do najbezobzirnijeg i najdrskijeg grešnika. “A o onom danu i času nitko ne zna” (Matej 24,36) - te su se riječi jednako čule od licemjernog propovjednika, kao i od najvećeg izrugivača. Zatvorili su svoje uši da ne čuju usklađena objašnjenja onih koji su govorili o završetku proročkog razdoblja i o znakovima koje je Krist osobno nagovijestio kao pokazatelje svojega dolaska. PO 270.2

Mnogi koji su tvrdili da ljube Spasitelja izjavili su da se ne protive propovijedanju o Njegovm dolasku, već da oni samo prigovaraju određivanju vremena. Božje oko, koje sve vidi, čitalo je njihova srca. Oni nisu željeli slušati o Kristu koji dolazi suditi svijetu po pravdi. Bili su nevjerni sluge i njihova djela ne bi mogla podnijeti Božji pogled koji ispituje srca te su se zato bojali sresti sa svojim Gospodinom. Kao i Židovi u vrijeme Kristovog prvog dolaska, oni se nisu pripremili za dobrodošlicu Kristu. Sotona i njegovi anđeli likovali su i izrugivali se Kristu i svetim anđelima što Njegov narod tako malo voli i ne želi Njegov dolazak. PO 270.3

Nevjerni stražari ometali su napredak Božjeg djela. Čim bi se ljudi probudili i tražili put spasenja, ovi vođe stali bi između njih i istine i pogrešnim tumačenjem Božje riječi nastojali bi umiriti njihov strah. Sotona i neposvećeni propovjednici ujedinili su se u ovom poslu vičući: “Mir, mir!” kada Bog nije govorio o miru. Kao i farizeji u Kristovo vrijeme, mnogi su sami odbili ući u kraljevstvo nebesko, a sprečavali su one koji su ulazili. Krv tih duša tražit će se iz njihovih ruku. PO 271.1

Gdje god je vijest istine propovijedana, najponizniji i najpobožniji u crkvama prvi su je prihvaćali. Oni koji su Bibliju proučavali za sebe nisu mogli ne vidjeti nebiblijski karakter službenih gledišta o proroštvu, a gdje god narod nije bio zaveden naporima svećenstva da pogrešno protumači i izopači vjeru, već je istraživao Božju riječ za sebe, nauk o adventu samo je trebalo usporediti s Pismom da bi se shvatilo njegovo božansko podrijetlo. PO 271.2

Mnoge su progonila njihova nevjerna braća. Da bi zadržali svoje položaje u Crkvi, neki su odlučili šutjeti o svojoj nadi, dok su drugi osjećali da im njihova odanost Bogu zabranjuje skrivati istine koje im je Bog povjerio. Nemali broj njih je izopćen iz crkvene zajednice isključivo zbog toga što su izražavali svoju vjeru u Kristov dolazak. Za one koji su podnijeli kušnju zbog svoje vjere posebno su bile dragocjene riječi proroka: “Govore braća vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: ‘Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.’ Ali oni će biti postiđeni.” (Izaija 66,5) PO 271.3

Božji anđeli su s najdubljim zanimanjem pratili ishod upozorenja. Kad su crkve kao organizirano tijelo odbacile vijest, anđeli su se s tugom udaljili od njih. Ipak, u crkvama je bilo mnogih koji nisu bili iskušani u pogledu adventne istine. Mnoge su zaveli bračni drugovi, roditelji ili djeca. Bili su uvjereni da je grijeh čak i slušati takva “krivovjerja” kakva su naučavali adventisti. Anđelima je rečeno da vjerno bdiju nad takvim dušama jer ih je trebalo obasjati još jedno svjetlo s Božjeg prijestolja. PO 271.4