Povijest Otkupljenja

Veliko vjersko buđenje

Na sve strane moglo se čuti prodorno svjedočanstvo koje je upozoravalo i one u svijetu i vjernike Crkve da bježe od gnjeva koji dolazi. Slično Kristovom prethodniku Ivanu Krstitelju, propovjednici su položili sjekiru na korijen drveta i poticali sve da donesu plodove pokajanja. Njihovi potresni pozivi bili su očita suprotnost uvjeravanjima o miru i sigurnosti koja su se mogla čuti s popularnih propovjedaonica i gdje god je vijest objavljena, narod se pokrenuo. PO 269.1

Jednostavno izravno svjedočanstvo Svetoga pisma utisnuto u srca silom Svetoga Duha urodilo je osvjedočenjem kojemu se malo tko u potpunosti mogao oduprijeti. Vjerski učitelji trgnuli su se iz svoje lažne sigurnosti. Uvidjeli su svoje zablude, svoju svjetovnost i nevjerstvo, svoj ponos i sebičnost. Mnogi su se u pokajanju i poniznosti okrenuli Gospodinu. Svoju su privrženost, koju su tako dugo priklanjali ovozemaljskim stvarima, sada usmjerili prema Nebu. Božji Duh počinuo je na njima te su se smekšanim i poniznim srcima pridružili glasnoj vici: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova!” (Otkrivenje 14,7) PO 269.2

Gresnici su plačući pitali: “Što moram učiniti da se spasim?” Oni čiji je život bio obilježen nepoštenjem nastojali su izmiriti račune. Svi koji su u Kristu našli mir željeli su da i drugi uživaju u tom blagoslovu. Srca roditelja okrenula su se njihovoj djeci, a srca djece njihovim roditeljima. Uklonjeni su zidovi oholosti i nepristupačnosti. Ljudi su iskreno priznavali grijehe, a članovi obitelji trudili su se oko spasenja najbližih i najdražih. PO 269.3

Često su se čule ozbiljne molitve posredovanja za druge. Na sve strane duše su u velikom strahu vapile Bogu. Mnogi su se svu noć u molitvi borili vapeći za osvjedočenjem da su im grijesi oprošteni ili za obraćenje njihovih rođaka i susjeda. Takva ozbiljna i čvrsta vjera postizala je svoj cilj. Da je Božji narod nastavio s takvim poniznim molitvama i uporno upućivao molbe k prijestolju milosti, imao bi daleko bogatije iskustvo nego što ga ima danas. Premalo molitava, premalo stvarnog osvjedočenja o grijehu; zbog nedostatka žive vjere velika milost koju je naš milostivi Otkupitelj u izobilju osigurao ostaje po strani. PO 269.4

Ljudi iz svih slojeva društva okupljali su se na adventističkim sastancima. Bogati i siromašni, veliki i mali, iz raznih su razloga težili osobno čuti nauk o drugom dolasku. Gospodin je zadržavao duh otpora sve dok Njegove sluge ne iznesu razloge svoje vjere. Ponekad je to oruđe bilo slabo, ali Božji Duh je davao snagu svojoj istini. Na tim skupovima osjećala se prisutnost svetih anđela i mnogi su se svakodnevno pridruživali vjernicima. Kako su se dokazi o Kristovom skorom dolasku ponavljali, mnoštvo je bez daha u tišini slušalo svečane riječi. Činilo se da su se Nebo i Zemlja približili jedno drugome. Božju silu osjetili su i stari i mladi. Ljudi su se vraćali domovima s pjesmama hvale na usnama, a radosni zvuci ispunjavali su tihu noć. Tko god je prisustvovao ovim sastancima, nije mogao zaboraviti te prizore najdubljeg zanimanja. PO 270.1