Povijest Otkupljenja

Povlačenje vjernih

Nakon dugog i ozbiljnog sukoba, malobrojni vjerni odlučili su raskinuti sve sveze s otpalom Crkvom ako ona još uvijek odbija riješiti se zabluda i idolopoklonstva. Vidjeli su da je odvajanje nužno ako žele biti poslušni Božjoj riječi. Nisu se usudili trpjeti zablude koje bi bile pogubne za njihovu dušu i tako pružiti primjer koji bi bio poguban za vjeru njihove djece i unučadi. Da bi osigurali mir i jedinstvo, bili su spremni učiniti bilo koji ustupak koji je u skladu s vjernošću Bogu, ali osjećali su da je čak i mir previše skup ako on zahtijeva žrtvovanje načela. Ako je jedinstvo ostvarivo jedino žrtvovanjem istine i pravde, neka tada bude razlika, pa čak i rat. Bilo bi dobro za Crkvu i svijet kad bi načela koja su učinila te vjernike čvrstima bila oživljena u srcima onih koji se smatraju Božjim narodom. PO 243.2

Apostol Pavao izjavljuje da “svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni” (2. Timoteju 4,12). Zašto se onda čini kao da je progonstvo zamrlo? Jedini razlog je taj što se Crkva prilagodila mjerilima svijeta, pa nema buđenja protivljenja. Religija kakva vlada danas nema čisti i sveti karakter koji je obilježavao kršćansku vjeru u vrijeme Krista i Njegovih apostola. Kršćanstvo je očito tako omiljeno u svijetu zbog duha kompromisa s grijehom, jer se na velike istine Božje riječi gleda s ravnodušnošću i jer u Crkvi ima malo prave pobožnosti. Čim dođe do oživljavanja vjere i sile prve Crkve, duh progonstva ponovno će oživjeti i njegov će se plamen ponovno zapaliti. PO 243.3