Povijest Otkupljenja

44 - Veliki otpad

Kad je Isus učenicima otkrio sudbinu Jeruzalema i prizore svojega drugog dolaska, On je također predvidio što će doživjeti Njegov narod od vremena kad će On od njih biti uzet pa do Njegova dolaska u sili i slavi zbog njihovog oslobođenja. Gledajući dublje u budućnost, Spasitelj je na Maslinskoj gori vidio oluju koja će se sručiti na Crkvu koju će apostoli uspostaviti. Njegove oči gledale su žestoke razarajuće oluje koje se okomljuju na Njegove sljedbenike u nadolazećim stoljećima tame i progonstva. U nekoliko kratkih izjava, krajnje važnih, On je predvidio nevolje koje će ovozemaljski vladari nanositi Božjoj Crkvi. Kristovi sljedbenici moraju proći istom stazom poniženja, osuda i patnji kojom je prošao i njihov Učitelj. Mržnja koja snažno bjesni protiv Otkupitelja svijeta očitovat će se protiv svih koji budu vjerovali u Njegovo ime. PO 240.1

Povijest prve Crkve potvrđuje točnost Spasiteljevih riječi. Ovozemaljske vlasti i sile pakla udružile su se protiv Krista očitovanog u Njegovim sljedbenicima. Pristaše poganstva predviđali su da će, ako evanđelje pobijedi, njihovi hramovi i oltari biti uništeni. Stoga su ulagali svoje snage u to da unište kršćanstvo. Planule su lomače progonstva. Kršćani su lišavani svoje imovine i istjerivani iz svojih domova. Oni su “izdržali veliku patničku borbu” (Hebrejima 10,32). “Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.” (Hebrejima 11,36) Mnogo ih je zapečatilo svoje svjedočanstvo vlastitom krvlju. Plemenitaš i rob, bogat i siromašan, obrazovan i neuk, jednako su ubijeni, bez milosti. PO 240.2

Sotonini napori da nasilno uništi Kristovu Crkvu bili su uzaludni. Veliki sukob u kojem su Isusovi učenici prinijeli svoje živote nije završio padom tih vjernih stjegonoša na dužnosti. Porazom su pobijedili. Božji su radnici pobijeni, ali Njegovo je djelo nepokolebljivo išlo naprijed. Evanđelje se nastavilo širiti, a broj njegovih pristaša nastavio se povećavati. Ono je prodiralo u nepristupačna područja, sve do rimske vojske. Obraćajući se poganskim vladarima koji su im prijetili progonom, kršćani su rekli: “Vi nas možete ubiti, mučiti, osuditi. Vaša nepravda je dokaz da smo nevini. Ni vaša okrutnost neće vam pomoći.” Ovo je bio još jači poziv da se i drugi dovedu Kristovoj vjeri. “Što nas više ubijate, više će nas biti. Krv kršćanina je sjeme.” PO 240.3

Tisuće su zatvarane i ubijane, ali drugi su nicali da bi zauzeli njihova mjesta. A oni koji su bili mučenici zbog svoje vjere zaštićeni su u Kristu i On ih smatra pobjednicima. Borili su se u dobroj borbi i primit će vijenac slave kada Krist dođe. Patnjom koju su podnijeli, kršćani su se zbližili jedan s drugim i sa svojim Otkupiteljem. Njihov živi primjer i umiruće svjedočanstvo neprekidno su svjedočili za istinu; tamo gdje se najmanje očekivalo, Sotonini su podanici napuštali njegovu službu i dolazili pod Kristov stijeg. PO 241.1