Povijest Otkupljenja

42 - Godine Pavlove službe

Pavao je bio neumoran radnik. Neprestano je putovao od mjesta do mjesta, ponekad kroz negostoljubive krajeve, ponekad ploveći kroz buru i oluju. Ničemu nije dopustio da ga spriječi u obavljanju njegovog posla. Bio je Božji sluga i morao je sprovoditi Njegovu volju. Svojim govorom i pismima pronosio je vijest koja je pomagala i jačala Božju crkvu. Za nas koji živimo pri završetku povijesti ove Zemlje, vijest koju je prenosio jasno govori o opasnostima koje će napasti Crkvu i lažnim naucima s kojima će se Božji narod sresti. PO 232.1

Pavao je išao od zemlje do zemlje, od grada do grada, te propovijedao Krista i osnivao crkve. Gdje god je mogao naći slušatelje, djelovao je protiv zabluda i usmjeravao muškarce i žene na pravi put. One koje je svojim radom na bilo kojem mjestu doveo do toga da prihvate Krista, organizirao je u crkvu. Nije bilo važno koliko malo ih je bilo, on je to svejedno učinio. No Pavao nije tako organizirane crkve zaboravio. Koliko god da je crkva bila mala, ona je bila predmet njegove brige i zanimanja. PO 232.2

Pavlov je poziv od njega zahtijevao raznolikost u službi: raditi svojim rukama da bi zaradio za život, ustrojiti crkve, pisati već osnovanim crkvama pisma. Ipak, usred ovih različitih poslova, on je izjavio: “Ali jedno činim.” (Filipljanima 3,13) U svem svom poslu, jednog se cilja pred sobom čvrsto držao - biti vjeran Kristu koji mu se osobno otkrio, a na čije je ime nekada hulio i koristio sve načine da i druge navede da na Njega hule. Smisao njegovog života bio je da služi i slavi Onoga čije ga je ime nekada ispunjavalo prijezirom. Njegova jedina želja bila je da pridobiva duše za Spasitelja. Židovi i pogani mogli su mu se su-protstavljati i progoniti ga, ali ništa ga nije moglo odvratiti od njegovog cilja. PO 232.3