Povijest Otkupljenja

Odluka

Tada je Jakov odlučno iznio svoje svjedočanstvo - da je Bog namjeravao da pogani uživaju sve prednosti Židova. Sveti Duh nije smatrao dobrim da obraćenicima iz poganstva nametne obredni zakon. Nakon pomnijeg razmatranja tog predmeta, apostoli i starješine su sagledali taj izazov u istom svjetlu i njihovi su umovi bili um Božjega Duha. Jakov, koji je predsjedao saborom, u svojoj završnoj riječi iznio je odluku: “Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu.” (Djela 15,19) PO 229.5

Njegov je zaključak bio da obredni zakon, posebice uredbu o obrezanju, ne bi bilo mudro nametati poganima niti im to preporučivati. Jakov je svojoj braći nastojao istaknuti činjenicu da su pogani, okrećući se od idolopoklonstva Bogu, načinili veliku promjenu u svojoj vjeri. Zato treba obratiti pozornost na to da ih se ne uznemirava s pitanjima koja zbunjuju i potiču sumnju, koja bi ih mogla obeshrabriti u njihovom hodu s Kristom. PO 230.1

S druge strane, pogani ne bi trebali poduzimati nikakve korake između sebe i svoje židovske braće koji bi doveli do međusobnih sukoba. Apostoli i starješine su se složili da pismom poduče pogane da se suzdrže od mesa žrtvovanog idolima, od bluda, od uginuloga i od krvi. Od njih je zatraženo da drže zapovijedi i vode sveti život. Tako su pogani osvjedočeni da one koji su ih poticali na obrezanje apostoli nisu ovlastili da to čine. PO 230.2

Pavao i Barnaba su im preporučeni kao ljudi koji su svoje živote predali Gospodinu. Juda i Sila su poslani s ovim apostolima da bi poganima osobno prenijeli zaključak sabora. Kako bi se zaustavio svaki sukob, četvorica Božjih slugu poslana su u Antiohiju s pismom i porukom, što je bio glas najvišeg autoriteta na Zemlji. PO 230.3

Sabor koji je donio odluku u ovom slučaju sastojao se od osnivača židovskih i poganskih kršćanskih crkava. Tu su bili prisutni jeruzalemski starješine, zastupnici iz Antiohije i predstavnici većine najutjecajnijih crkava. Sabor se nije pozvao na nepogrešivost u svojim promišljanjima nego se, poštujući dostojanstvo Crkve uspostavljene Božjom voljom, odrekao naređivanja na temelju razumske prosudbe. Svi su shvatili da je sam Bog odlučio o tom pitanju svojim Svetim Duhom u korist pogana, a da je sada na njima da slijede vodstvo Duha. PO 230.4

Cjelokupna kršćanska crkva nije pozvana da glasuje o tom pitanju. Apostoli i starješine, utjecajni i razboriti ljudi, sastavili su i objavili odredbu koja je nakon toga općeprihvaćena u kršćanskim crkvama. Ipak, s tom odlukom nisu svi bili zadovoljni. Postojala je skupina lažne braće koja se uključila u rad na svoju vlastitu odgovornost. Prepustili su se prigovaranju i pronalaženju pogrešaka te predlagali nove planove želeći zaustaviti djelo iskusnih ljudi koje je Bog posvetio da poučavaju Kristov nauk. Crkva se s takvim poteškoćama susretala od sa-moga poćetka i imat će ih do kraja vremena. PO 230.5