Povijest Otkupljenja

Oslobođen pomoću anđela

Te noći uoči pogubljenja moćni anđeo poslan s Neba sišao je da ga spasi. Jaka vrata koja su zarobljavala Božjeg sveca otvorila su se bez pomoći ljudskih ruku. Anđeo Najuzvišenijega je ušao, a ona su se iza njega bešumno zatvorila. Ušao je u ćeliju isklesanu u stijeni. Tu je bio Petar, ležeći privezan lancima za snažne stražare, po jednog sa svake strane, spavajući blagoslovljenim, mirnim snom nedužnosti i u savršenom pouzdanju u Boga. Svjetlost kojom je zračio anđeo obasjala je zatvor, ali nije probudila apostola koji je spavao. Bio je to san koji okrepljuje i obnavlja, san čiste savjesti. PO 221.1

Petar se nije probudio sve dok nije osjetio dodir anđelove ruke i glas koji kaže: “Ustaj brzo!” (Djela 12,7) On je gledao svoju ćeliju osvijetljenu nebeskom svjetlošću i anđela velike slave kako stoji pred njim. Poslušavši anđelov glas podigao je svoje ruke i zapazio da su lanci spali. Ponovno se začuo anđelov glas: “Opaši se i priveži obuću!” (Djela 12,8) PO 221.2

Petar je opet poslušao, začuđeno gledajući nebeskog posjetitelja uvjeren da sanja ili da ima viđenje. Naoružani vojnici se nisu micali, kao da su isklesani iz kamena, kad je anđeo ponovno zapovjedio: “Zaogrni se i hajde za mnom!” (Djela 12,8) Odmah zatim nebesko biće je krenulo prema vratima, a za njim Petar, inače prilično razgovorljiv, sada nijem od čuđenja. Prošli su nepokretnu stražu i došli do zabravljenih i zaključanih vrata čija su se krila otvorila sama od sebe, a onda odmah zatvorila. Straža koja se nalazila unutar i izvan vrata nije se ni pomaknula sa svojega mjesta. PO 221.3

Došli su do drugih vrata, također čuvanih iznutra i izvana. I ona su se otvorila kao i prva, bez škripe, zveckanja i udaranja čeličnih klinova. Oni su prošli, a ona su se bešumno zatvorila. Prolazili su kroz treća vrata na isti način i konačno se našli na otvorenoj ulici. Bez riječi, bez zvuka koraka, anđeo je koračao naprijed obavijen blistavom svjetlošću, a Petar je slijedio svojega osloboditelja, zbunjen, vjerujući da sanja. Nizal se ulica za ulicom, a onda se anđelova služba završila i on je odjednom nestao. PO 221.4

Kad je nebeska svjetlost nestala, Petar je shvatio da se nalazi u potpunom mraku. Postupno se prilagođavajući na mrak, on je postao sve slabiji i Petar je shvatio da se nalazi u tihoj ulici na prohladnom noćnom zraku. Shvatio je da to nije bio san niti viđenje. Bio je slobodan, u poznatom dijelu grada. Prepoznao je mjesto na koje je često svraćao; očekivao je da će sutra posljednji put proći tim putom idući k očekivanoj smrti. Pokušao se sjetiti događaja od prije nekoliko trenutaka. Sjetio se da je spavao vezan lancima za dvojicu vojnika, bez sandala i ogrtača. Opipao se i shvatio da je potpuno odjeven i obuven. PO 221.5

Njegovi zglobovi na rukama, otečeni od grubog željeza, sada su bili slobodni od okova i on je shvatio da njegova sloboda nije privid, nego blagoslovljena stvarnost. Sutradan je trebao biti odveden da umre, ali gle, anđeo ga je izbavio od zatvora i smrti. “Petar pak, došavši k sebi, reče: ‘Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.’” (Djela 12,11) PO 222.1