Povijest Otkupljenja

40 - Petar oslobođen iz zatvora

Ovo poglavlje temelji se na Djelima 12,1-23 PO 219.1

Neosporno je da je Herod bio obraćenik na židovsku vjeru i očito vrlo revan u provođenju obrednih propisa. Pod rimskim carem Klaudijem vladao je Judejom, a vršio je i dužnost tetrarha Galileje. Htio je zadobiti naklonost Židova nadajući se da će tako učvrstiti svoj položaj i čast. Zbog toga je sprovodio želje Židova progoneći Kristovu Crkvu. Počeo je pljačkati kuće i dobra vjernika, a zatim zatvarati čelnike Crkve. Uhitio je Jakova i bacio ga u zatvor, a zatim poslao krvnika da ga pogubi mačem, kao što je jedan drugi Herod odrubio glavu proroku Ivanu. Vidjevši da se njegovi postupci sviđaju Židovima, još se više odvažio pa je utamničio i Petra. Sve to nasilje dogodilo se u vrijeme svetih pashalnih blagdana. PO 219.2

Jakovljevo smaknuće naišlo je na odobravanje Židova. Jedino su neki prigovarali što je to učinjeno u tajnosti smatrajući da bi javno pogubljenje imalo bolji učinak jer bi se time više ponizilo sve vjernike i one koji su im naklonjeni. Zato je Herod držao Petra u pritvoru želeći javnim smaknućem ugoditi Židovima. Vladaru je rečeno da ne bi bilo sigurno da se apostolskog prvaka izvede na pogubljenje pred svim narodom koji se okupio u Jeruzalemu za Pashu. Bojali su se da bi njegova dostojanstvena pojava mogla izazvati sućut i poštovanje. Također su strepili da bi on uputio jedan od onih snažnih poziva kojim je često poticao ljude da istražuju život i karakter Isusa Krista, u čemu su oni, sa svom svojom umješnošću, potpuno nesposobni suprotstaviti se. Židovi su shvatili da će u tom slučaju doći do zahtjeva da ga kralj pusti. PO 219.3

S obzirom na to da je Petrovo smaknuće iz raznih razloga odgođeno do poslije Pashe, Crkva je imala vremena za duboko preispitivanje srca i ozbiljnu molitvu. Pomiješale su se snažne molbe, suze i post. Crkva se bez prestanka molila za Petra. Smatrali su da je on potreban Kristovu djelu, a osjetili su i da su došli do točke nakon koje će, bez posebne Božje pomoći, Kristova Crkva biti uništena. PO 220.1

Toga dana kad se trebalo dogoditi Petrovo smaknuće, još su se uvijek molitve vjernika uzdizale k Nebu. I dok su u svoje žarke molitve ulagali svu svoju snagu i sućut, Gospodnji anđeli čuvali su apostola. Čovjekova potpuna nemoć je Božja prilika. Postavili su Petra između dvojice vojnika i vezali ga dvama lancima, a svaki je bio pričvršćen za zglobove njegovih čuvara. Bilo mu je nemoguće pomaknuti se bez njihovog znanja. Zatvorska vrata bila su dobro zaključana, a jaka straža stajala je ispred njih. Svaka mogućnost da se na ljudski način spasi ili pobjegne bila je nemoguća. PO 220.2

Apostol u ovim okolnostima nije bio zaplašen. Otkad je uredio svoj odnos s Kristom zbog toga što Ga se odrekao, nepokolebljivo je podnosio opasnosti i pokazao plemenitu hrabrost i odvažnost u propovijedanju raspetog i uskrslog Spasitelja. Sada je vjerovao da je došao trenutak da da svoj život za Kristovo djelo. PO 220.3

Noć uoči smaknuća Petar je, vezan lancima, spavao između dvojice vojnika kao i obično. Herod je, sjećajući se bijega Petra i Ivana iz zatvora u kojemu su bili zbog svoje vjere, u ovoj prilici poduzeo dvostruke mjere opreza. Zbog dodatnog opreza postavio je i stražare, koji su također trebali čuvati zatvorenika. Petar je, dakle, bio okovan, u ćeliji od masivne stijene, iza zaključanih i zasunima osiguranih vrata. Šesnaestero ljudi bilo je zaduženo da čuva ovu ćeliju, mijenjajući jedan drugoga u redovitim vremenskim razmacima, po četvorica istodobno. Ali brave, zasuni i rimska straža, koji su potpuno isključili mogućnost da se zatvorenika oslobodi uz ljudsku pomoć, bili su tu zato da bi u Petrovu oslobađanju iz zatvora Božja pobjeda bila potpuna. U pokušaju da oduzme život Božjem sluzi, Herod je podigao svoju ruku na Boga te je zato ponižen i poražen. PO 220.4