Povijest Otkupljenja

34 - Vjernost Bogu u progonstvu

Ovo poglavlje temelji se na Djelima 5,12-42 PO 190.1

Apostoli su s velikom silom nastavili sa svojim milosrdnim radom u liječenju bolesnih i u propovijedanju raspetog i uskrslog Spasitelja. Mnogi su se krštenjem neprestano pridruživali Crkvi, ali nitko tko nije bio jedinstven srcem i umom s Kristovim sljedbenicima nije joj se usudio pridružiti. Mnoštvo se okupljalo u Jeruzalemu i donosilo bolesne i opsjednute nečistim duhovima. Mnogo je paćenika bilo na ulicama ne bi li, dok su Petar i Ivan prolazili, njihova sjenka pala na njih i izliječila ih. Sila uskrslog Spasitelja sišla je na apostole i oni su djelovali znacima i čudesima, što je svakodnevno uvećavalo broj vjernika. PO 190.2

Ovi su događaji uvelike zbunjivali svećenike i starješine, posebno one koji su bili saduceji. Shvatili su da ako apostolima bude dopušteno da propovijedaju uskrslog Spasitelja i ako budu činili čuda u Njegovo ime, njihovo učenje da nema uskrsnuća iz mrtvih bit će potpuno odbačeno i njihova će sljedba ubrzo nestati. Farizeji su shvatili da će njihovo propovijedanje potkopati židovske obrede i učiniti žrtveni sustav bezvrijednim. Njihovi raniji napori da zaustave ove propovjednike bili su uzaludni, pa su odlučili uništiti to silno uzbuđenje. PO 190.3