Povijest Otkupljenja

Petrova odvažna obrana

Sve do tda svećenici su izbjegavali spominjati raspeće ili Isusovo uskrsnuće. Ali sada, da bi ostvarili svoj cilj, bili su prisiljeni ispitivati optuženike kojom su silom učinili ovo čudesno izlječenje nemoćnog čovjeka. Tada je Petar, nadahnut Svetim Duhom, progovorio s poštovanjem prema svećenicima i starješinama i rekao: “Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” (Djela 4,10-12) PO 188.3

U Petrovu govoru osjetio se Kristov pečat, a njegovo lice zračilo je nadahnućem Svetoga Duha. Sasvim blizu njega, kao uvjereni svjedok, stajao je čovjek koji je tako čudesno izliječen. Izgled toga čovjeka, koji je do prije nekoliko sati bio bespomoćni invalid, a sada obnovljenog zdravog tijela i svjestan Isusa iz Nazareta, davao je težinu Petrovom svjedočanstvu. Svećenici, starješine i narod su šutjeli. Starješine nisu imali snagu opovrgnuti ovo svjedočanstvo. Bili su prisiljeni slušati ono što više od svega nisu željeli čuti - o stvarnosti uskrsnuća Isusa Krista, o Njegovoj moći u Nebu da čini čuda kroz apostole, svoja sredstva na ovoj Zemlji. PO 188.4

Petrova obrana, u kojoj je hrabro priznao odakle mu snaga, zapanjila ih je. Osvrnuo se na kamen koji su graditelji odbacili, što znači da su crkveni vlastodršci trebali prepoznati vrijednost Onoga koga su odbacili, ali koji je unatoč tome postao ugaonim kamenom. Tim se riječima izravno osvrnuo na Krista, koji je temeljni kamen Crkve. PO 189.1

Ljudi su bili zadivljeni postojanošću učenika. Pretpostavili su da će, zato što su bili neuki ribari, biti ponižavajuće nadjačani u srazu sa svećenicima, pismoznancima i starješinama. Ali sjetili su se da su oni bili s Isusom. Apostoli su govorili kao što je On govorio, s uvjerljivom silom koja je utišavala njihove neprijatelje. Da bi prikrili svoju zbunjenost, svećenici i starješine naredili su učenicima da izađu kako bi se oni međusobno posavjetovali. PO 189.2

Svi su se složili da je beskorisno nijekati da je čovjek izliječen silom apostola u ime raspetoga Isusa. Oni bi rado prikrili čudo lažima, ali djelo je učinjeno usred dana i pred mnoštvom ljudi i već su za to saznale tisuće. Osjećali su da se to djelovanje mora smjesta zaustaviti, inače će Isus zadobiti mnogo sljedbenika, uslijedit će njihova vlastita sramota i još će biti krivci za smrt Božjeg Sina. PO 189.3

Ali bez obzira na njihovu sklonost zamisli da učenike ubiju, nisu se usudili učiniti ništa više osim da im zaprijete najoštrijom kaznom ako nastave naučavati ili djelovati u Isusovo ime. Na to su Petar i Ivan hrabro izjavili da im je taj posao dao Bog i da oni ne mogu drukčije nego govoriti i činiti ono što su vidjeli i čuli. Svećenici bi vrlo rado kaznili ove plemenite ljude za njihovu nepokolebljivu vjernost svom svetom pozivu, ali su se bojali “naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se do-godilo”. (Djela 4,21) Stoga su apostolima ponovili prijetnje i zabrane i pustili ih na slobodu. PO 189.4