Povijest Otkupljenja

Petrova propovijed

Petar im je objasnio da je ono što su vidjeli izravno ispunjenje Joelovog proročanstva u kojem je predvidio da će takva sila sići na Božji narod kako bi ga osposobila za poseban posao. PO 183.1

Petar se osvrnuo na Kristovo rodoslovlje idući unatrag izravno do cijenjenog Davidovog doma. Nije upotrijebio nijedno od Isusovih učenja da bi dokazao Njegovo mesijanstvo jer je znao da su njihove predrasude tako velike da to ne bi imalo nikakvog učinka. Ali osvrnuo se na Davida kojega su Židovi držali za vrlo uglednog patrijarha svojega naroda. Petar je rekao: “David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.” (Djela 2,25-27) PO 183.2

Ovdje Petar pokazuje da David nije mogao govoriti o sebi, već nedvosmisleno o Isusu Kristu. David je umro prirodnom smrću, kao i drugi ljudi. Njegov grob, koji sadrži njegov poštovani prah, s najvećom je skrbi sačuvan do toga vremena. Davida kao izraelskog kralja, a također i kao proroka, Bog je posebno počastio. U proročkom viđenju Bog mu je pokazao život i službu Isusa Krista u budućnosti. Vidio je kako će biti odbačen, vidio je Njegovo suđenje, raspeće, ukop, uskrsnuće i uzašašće. PO 183.3

David je ustvrdio da Krist nije ostavljen u Podzemlju (grobu) niti da Mu se tijelo raspadalo. Petar je pokazao da je Isus iz Nazareta ispunio to proročanstvo. Zapravo, Bog Ga je uskrisio iz groba prije nego što Mu je tijelo doživjelo raspadanje. On je sada onaj Uzvišeni u najvišim nebesima. PO 183.4

U toj nezaboravnoj prilici velik broj onih koji su do tada ismijavali pomisao da bi jedna tako ponizna osoba poput Isusa bila Božji Sin postao je posve uvjeren u tu istinu i priznao Ga kao svojega Spasitelja. Tri tisuće osoba priključilo se Crkvi. Apostoli su govorili u sili Svetoga Duha i nitko se nije mogao suprotstaviti njihovim riječima. Njihova je poruka bila popraćena moćnim čudima koja su učinili izlijevanjem Božjega Duha. Sami učenici bili su zapanjeni onim kako se očitovala Božja sila te brzom i brojnom žetvom obraćenika. Sav je narod bio ispunjen divljenjem. Oni koji nisu popustili svojim predrasudama i netrpeljivosti bili su toliko uplašeni da se nisu usudili ni pokušati zaustaviti moćno djelo, bilo glasom, bilo nasiljem, a njihov je otpor prestao. PO 184.1

Tvrdnje samih apostola, jasne i uvjerljive kakve su bile, ne bi uklonile predrasude Židova koje su izdržale toliko mnogo dokaza. Ali Sveti Duh je te dokaze božanskom silom usmjerio u samo njihovo srce. To im je bilo kao da ih oštre strijele Svemogućega osvjedočuju o njihovoj strašnoj krivnji zbog odbacivanja i razapinjanja Gospodina slave. “Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: ‘Što nam je činiti, braćo?’ Petar će im: ‘Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.’” (Djela 2,37.38) PO 184.2

Petar je uvjeravao osvjedočeni narod u činjenicu da su oni odbacili Krista zato što su ih zaveli svećenici i starješine. Da su nastavili slijediti njihove savjete i čekati da takve vođe prihvate Krista prije nego što se oni usude učiniti isto, nikada Ga ne bi ni prihvatili. Iako su ti moćnici izražavali pobožnost, oni su bili častoljubivi i strastveno su cijenili bogatstvo i ovozemaljsku slavu. Oni nikada ne bi došli Kristu da ih prosvijetli. Isus je prorekao strahovitu kaznu koja će doći na takve ljude zbog njihove tvrdoglave nevjere, unatoč tomu što su im pruženi najsnažniji dokazi da je Isus Božji Sin. PO 184.3

Od tada pa nadalje jezik učenika bio je jasan, jednostavan i ispravan u riječima i naglasku, bilo da su govorili svojim materinskim jezikom ili stranim. Ovi ponizni ljudi, koji nisu nikada pohađali proročku školu, iznosili su istinu tako uzvišeno i čisto da su se oni koji su ih čuli čudili. Oni osobno nisu mogli otići do samih krajeva Zemlje, ali tu su u vrijeme blagdana bili ljudi iz svakog dijela svijeta, i oni su odnijeli istinu koju su primili u svoje raznolike domove i širili je među svojim ljudima zadobivajući obraćenike za Krista. PO 184.4