Povijest Otkupljenja

U sili Pedesetnice

Židovi su bili raspršeni među gotovo sve narode i govorili su različitim jezicima. Tih su dana došli u Jeruzalem iz velikih udaljenosti i u njemu privremeno ostali zbog vjerskih blagdana i kako bi ispunili njihove zahtjeve. Okupljeni vjernici pripadali su svim poznatim jezičnim skupinama. Različitost jezika bila je velika prepreka naporu Božjih slugu u širenju Kristovog učenja do najudaljenijih područja Zemlje. Ali Bog je tu potrebu apostola ispunio na čudesan način, a time na najsavršeniji način ljudima potvrdio svjedočanstvo ovih svjedoka za Krista. Sveti Duh je za njih učinio ono što oni sami ne bi mogli završiti cijeloga života. Sada su mogli širiti evanđelje daleko i na sve strane, govoreći s lakoćom jezikom onih kojima su služili. Ovaj čudesni dar bio je najveći dokaz kojim su mogli pokazati svijetu da njihovo poslanje ima nebeski pečat. PO 182.2

“A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: ‘Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?’” (Djela 2,5-8) PO 182.3

Svećenici i starješine strahovito su se razbjesnili pri takvu razvoju događaja o kojem se govorilo po cijelom Jeruzalemu i okolici. Ipak, nisu se usudili sprovesti svoje zle namjere iz straha da se ne izlože neprijateljstvu naroda. Ubili su Učitelja, ali su ovdje bile Njegove sluge, neobrazovani Galilejci koji su naglašavali čudesno ispunjenje proročanstva i naučavali Isusov nauk na svim tadašnjim jezicima. Govorili su sa silom o Spasiteljevim čudesnim djelima i izlagali svojim slušateljima plan spasenja milošću i žrtvom Božjeg Sina. Njihove su riječi osvjedočivale i obraćale na tisuće onih koji su slušali. Predaje i praznovjerja kojima su ih svećenici poučavali nestali su iz njihovih umova i oni su prihvatili jasno učenje Božje riječi. PO 182.4