Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

2/303

UVOD

Jelena G. Harmon i njezina sestra-bliznakinja rodile su se 26. studenoga 1827., u Goramu (Gorhamu), blizu Portlanda (Maine), Amerika. U svojoj devetoj godini, Jelena je doživjela jednu tešku nesreću: jedna njena školska drugarica bacila joj je u lice kamen. Ova teška povreda skoro ju je stajala života. Dugo je osjećala posljedice te teške nesreće. SZC 5.1

U trinaestoj godini života, kad je sa svojim roditeljima Robertom i Eunikom Harmon prisustvovala adventističkim sastancima koji su se 1840 počeli održavat’i u Portlandu, ona je svoje srce predala Bogu. Prihvatila je vjeru u skori Kristov dolazak i sa pouzdanjem je očekivala ispunjenje ove nade. SZC 5.2

U kolovozu 1846, Jelena Harmon se udala za Jakova Vajta (White), mladog adventističkog propovjednika. Za vrijeme slijedećih 35 godina Jelena je radila u napornom evanđeoskom radu rame uz rame sa svoj’im suprugom sve do njegove smrti 6. kolovoza 1881 godine. Oni su putovali kroz Sjedinjene Države, propovijedali i pisali, utemeljivali i gradili, organizirali i upravljali. Zatim je organizovana Generalna konferencija, 1863. Naše liječničko djelo počelo je nekoliko godina kasnije, a naše od-gojno djelo početkom sedamdesetih godina. SZC 5.3

Poruke koje su dolazile crkvi u usmenim govorima ili iz neumornog pera J. G. Vajt bile su inicijatori ‘i vodič u svim tim pothvatima. Kroz ove poruke Bog je od vremena na vrijeme slao svome narodu savjete, ukore i uputstva. Godine 1885. su ranije štampani svesci Svjedočanstava ponovo izdani u četiri knjige, kojima su kasnije dodati nov’i svesci koji su se pojavili između 1889. i 1909., tako da svega postoji devet svezaka Svjedočanstava. SZC 5.4

Iako su veći dio svog vremena proveli na putovanju i u javnom radu, starješina Vajt i njegova supruga stanovali su do 1855 u Istočnim Državama. U toku idućih sedamnaest godina stanovali su u državi Mich’igen, a od 1872 do smrti Jakova Vajta u Kal’iforniji. U toku svojih srednjih godina, J. G. Vajt je uživala dobro zdravlje. SZC 5.5

Jakov i Jelena Vajt imali su četvoro djece. Najstariji dječak, Henry, živio je samo šesnaest godina, a najmlađi, Herbert, umro je u trećem mjesecu. Srednja dva dječaka, Edson i V’ilijam, odrasla su i aktivno radila u adventnom djelu do duboke starosti. SZC 6.1

Na molbu Generalne konferencije, J. G. Vajt je uljeto 1885. otputovala u Evropu. Boravila je u Evropi dvije godine pomažući u organizaciji adventističkog djela koje se širilo na ovom kontinentu. Stanovala je u Bazelu i odatle je putovala u Južnu, Srednju ‘i Sjevernu Evropu, prisustvujući glavnim sastancima crkve i posjećujući vjernike u njihovim crkvama. Zatim se vratila u Sjedinjenje Države, gdje je boravila četiri godine. Godine 1891, opet na molbu Generalne Konferencije, ot-putovala je u Australiju. Tamo je boravila devet godina pomažući u pion’irskom radu u tom velikom polju, naročito u odgojnom i zdravstvenom djelu. Napokon, J. G. Vajt se 1900 vratila u Ameriku, u Sjedinjene Države, i nastanila se u Kaliforniji, u Svetoj Jeleni, gdje je umrla 1915 godine. SZC 6.2

Za vrijeme cijelog njenog života, njen utjecaj se snažno osjećao u redovima adventista sedmoga dana. Posjećivala je crkve, učestvovala na zasjedanj’ima Generalne konferencije i, kada je bilo moguće, prisustvovala sastancima pod šatorima. Održavala je sastanke ne samo sa braćom u crkvama već je često govorila i pred svjetovnom publikom. SZC 6.3

U toku više desetljeća njeni članci su se redovno pojavljivali u našim časopisima. Ovi nadahnuti sedmični članci vršili su snažan utjecaj na izgradnju karaktera vjernih. Od vremena na vrijeme izlazile su iz štampe njene knjige koje su se čitale sa velikim interesovanjem. Njeno ž’ivotno djelo bilo je da iznese pred crkvu i pred svijet pouke i otkrivenja koja su joj bila data kroz viđenja. Ona je dobivala viđenja kroz cijeli svoj život sve do svoje smrti. Na početku 1858 imala je veliko viđenje u kome joj je bila pokazana borba između Krista i sotone. U toku šest mjeseci štampala je ono što joj je bilo tada pokazano u maloj knjizi pod naslovom »Spiritual Gifts«, vol. I. (Duhovni darovi, sv. I.) To djelo nosi još naslov »Velika borba između Krista i njegovih anđela i sotone i njegovih anđela«, ‘i sačinjava treći dio takozvanih »Ranih spisa«. Kasnije je J. G. Vajt imala više vizija koje su se odnosile na veliku borbu između Krista i sotone. Ona je dopunila svoje ranije knjige i izdala ih pod naslovom »Spirit of Prophecy«, vol. I-IV (Duh proroštva, sv. I—IV), a kasnije je taj isti predmet, to jest borbu između Krista i sotone, obradila u seriji knjiga: Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci), Prophets and Kings (Proroci i carevi), The Desire of Ages (Isusov život), Acts of the Apostles (Djela apostolska) i The Great Controversy (Velika borba). I druga djela J. G. Vajt izvršila su snažan utjecaj: The Ministry of Healing (Služba liječenja), Christ’s Object Lessons (Kristove priče), Education (Odgoj), Toughts From the Mount of Blessing (M’isli sa gore Blaženstva), Gospel Workers, (Sluge Evanđelja), Counsels to Parents, Teachers and Students, (Savjeti učiteljima, roditeljima i učenicima) itd. Dobro poznato djelo »Put Kristu« štampano je na preko šezdeset jezika, i milioni su ga čitali. SZC 6.4

Godine 1909, u 81 godini svoga života, J. G. Vajt je posljednji put prisustvovala zasjedanju Generalne konferencije koje se održalo u Vašingtonu D. C. Da bi prisustvovala toj konferenciji, morala je proputovati cijelu Ameriku, od Kalifornije na Zapadu, do Vašingtona na Istoku. To je bio veoma naporan put koji je ona jedva izdržala. Posljednjih pet godina svoga života posvetila je pripremajući članke za naše časopise i izdavajući svoje posljednje knjige. SZC 7.1

Iako je J. G. Vajt radila na literarnom polju sve do početka 1915, ipak u posljednje tri godine njenog života taj rad nije bio tako Intenzivan. Sa punim povjerenjem u svog Otkupitelja zaspala je u Gospodu u svojoj kući u Kaliforniji 16. srpnja 1915. godine i sahranjena je pokraj svog muža i svoje djece na Oak Hill groblju, u Batel Creeku, Michigen. SZC 7.2

Adventisti sedmoga dana su razumjel’i i danas razumiju da je rad J. G. Vajt kao »vjesnika Gospodnjeg« bio ispunjenje proročanstva iz Otkrivenja 12, 17 i 19, 10 po kome crkva po-sljednjeg vremena »koja drži zapovijesti Božje« treba da ima »svjedočanstvo Isusovo«, to jest »Duh proroštva«. Oni vide u njenom radu proročki dar o kome govori apostol Pavao u Efežanima 4, 9—13, dar koji je dat crkvi zajedno sa ostalim darovima »da se sveti priprave za djelo službe na sazidanje tijela Kristova; dokle dost’ignemo svi u jedinstvo vjere«. SZC 7.3

Susjedi su poznavali J. G. Vajt kao iskrenu i pobožnu kršćanku. O životu i radu J. G. Vajt nalazimo slijedeći izvještaj u American Biographical History iz godine 1878: SZC 7.4

»Gospođa J. G. Vajt je žena osobito uravnoteženog duha. Glavne crte njenog karaktera su dobrota, duhovnost, savjesnost, strpljenje i idealizam. Njene lične osobine su takve da joj pribavljaju toplo prijateljstvo svih onih s kojima dolazi u dodir i nadahnjuju ih potpunim povjerenjem u njenu iskrenost ... Iako je provela mnogo godina u javnom radu, ona je sačuvala svu jednostavnost i iskrenost svog ranijeg života. SZC 8.1

Kao govornik, J. G. Vajt je jedna od malog broja žena koje su se naročito ‘istakle kao govornice u ovoj zemlji za vrijeme posljednjih 20 godina. Stalnom upotrebom su njeni govorni organi tako ojačali da se njen glas odlikuje rijetkom dubinom i snagom Jasnoća i snaga njenog glasa je tako velika da se može čuti na više od kilometar daleko kad govori pod vedrim nebom. Njen jezik, iako jednostavan, uvijek je snažan i biran. Kada je njen predmet naročito nadahnjuje, ona je neobično rječita i kadra je da satima zadrži pažnju velikog broja slušalaca takoreći bez daha, bez ikakvog znaka nestrpljenja i umora. SZC 8.2

Njeni govori su uvijek praktičnog karaktera i obrađuju pitanja porodičnih dužnosti, vjerskog odgoja djece, pitanje umjerenosti i slične predmete. Na sastancima za probuđenje, ona je govornik koji se najradije sluša. Ona je često govorila pred velikim brojem: slušalaca u velikim gradovima, i njene omiljene teme bile su uvijek saslušane s osobitom pažnjom. Jednom prilikom, u državi Masačusets (Massachusetts), dvadeset hiljada osoba ju je slušalo za vrijeme više od jednog sata. SZC 8.3

Gospođa J. G. Vajt je pisac velikog broja djela koja se mnogo čitaju. Njeni spisi se odlikuju istom jednostavnošću i praktičnošću kao i njeni govori. Ona ulaza u pitanja porodičnog života na takav način da iskreni čitalac ne može da se ne zainteresuje za ozbiljne dužnosti praktičnog života.« (A. B. H., str. 108.) SZC 8.4

Njeni suradnici, crkva i članovi njene porodice cijenili su i poštovali J. G. Vajt kao pobožnu majku i kao ozbiljnog, plemenitog ‘i neumornog vjerskog radnika. Ona nije nikada zauzimala neku službenu funkciju u crkvi. Nikada nije nastojala da privuče na sebe pažnju niti je iskoristila svoj dar da bi se obogatila ili stekla popularnost. Njen život i sve što je imala bilo je posvećeno Božjem djelu. SZC 8.5

Prilikom njene smrti urednik jednog poznatog sedmičnog časopisa završio je svoj prikaz o njenom životnom djelu slijedećim riječima: »Ona je bila apsolutno iskrena i čestita u svom vjerovanju u svoja otkrivenja. Njen život bio je dostojan njenih otkrivenja. Nije pokazala nikakvu duhovnu oholost i nije bila prožeta duhom koristoljublja. Njen život i njena vjera bili su dostojni života i rada jednog pravog Božjeg vjesnika.« The Independent, 23. VIII. 1915. SZC 8.6

Odbor za objavljivanje knjiga
J. G. Vajt