Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

Opomene upućene članovima crkve

Mnogi članovi crkve teško podnose da ih se često uznemirava opomenama i ukorima koji otkrivaju njihove grijehe. Vjerni Svjedok kaže: »Znam tvoja djela.« Pobude i namjere, nevjerstvo, sumnja i zavist mogu biti sakriveni od ljudi, ali ne i od Krista. Vjerni Svjedok nam se pretstavlja kao Savjetnik: »Savjetujem te da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očinjom pomaži oči svoje da vidiš. Ja kojegod ljubim, one i karam i poučavam; postaraj se dakle, i pokaj se. Evo stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerat ću s njime, i on sa mnom. Koji pobijedi dat ću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolu njegovu.« Otkr. 3, 18—21. SZC 228.3

Oni koje Duh Božji ukorava ne bi trebalo da ustanu protiv poniznog Božjeg oruđa. Bog, a ne jedan smrtnik podložan zabludi, progovorio je da bi ih spasio od propasti. Oni koji prezru opomenu bit će ostavljeni u sljepilu i živjet će u obmani. Ali oni koji prihvate opomene i revno nastoje da napuste svoje grijehe i traže potrebnu milost, takvi uistinu otvaraju srce Spasitelju da uđe i da se nastani u njima. Takvi će uvijek biti u skladu sa svjedočanstvom Božjeg Duha. SZC 229.1

Oni koji propovijedaju sadašnju istinu ne bi trebalo da zanemare svečanu poruku upućenu Laodikeji. Svjedočanstvo vjernog Svjedoka nije jedna prijatna vijest. Gospod ne kaže: »Ti si dobar; ti si podnio kaznu i ukor koji nisi zaslužio; bio si obeshrabren nepotrebnom strogošću; ti nisi kriv za grijehe za koje si bio pokaran.« SZC 229.2

Vjerni Svjedok kaže da u momentu kad mislimo da se nalazimo u stanju duhovnog napretka, upravo tada nam sve nedostaje. Nije dovoljno da propovjednici propovijedaju o teoretskim predmetima; oni treba da iznose i takve predmete koji imaju praktičnu vrijednost. Neka proučavaju praktične pouke koje je Isus davao svojim učenicima i neka ih primjenjuju na sebe i na svoje slušaoce. Budući da je Isus upućivao narodu opomene i ukore, hoćemo li zbog toga zaključiti da ih nije nježno volio? Sigurno ne! Onaj koji je dao svoj život da bi spasio čovjeka od smrti, ljubi božanskom ljubavlju. On kaže: »Ja koje god ljubim, one i karam i poučavam.« Ali mnogi nisu spremni da prihvate poruku koju im nebo milostivo šalje. Oni ne mogu podnijeti da im se govori da su nemarni u ispunjavanju svojih dužnosti i da se ukazuje na njihove zablude, na njihovu sebičnost, oholost i ljubav prema svijetu. SZC 229.3

————————

Opasnosti posljednjih dana. — — Mi živimo u najsvečanije i najznačajnije vrijeme svjetske historije. Nalazimo se usred opasnosti posljednjih dana. Važni i strašni događaji su pred nama. Od kolike je važnosti da se svi koji se boje Boga i ljube njegov zakon ponize pred njim, da plaču nad svojim grijesima i da ih priznaju, jer su grijesi oni koji rastavljaju Boga od njegovog naroda. Najviše bi trebalo da nas uznemiri to što ne osjećamo i ne shvatamo svoje pravo stanje, svoje bijedno sta nje, i zadovoljni smo sa stanjem u kojem se nalazimo. Trebalo bi da potražimo utočište u Božjoj riječi i u molitvi, tražeći lično Gospoda sa revnošću, da bismo ga mogli naći. To treba da je naš prvi posao. — Testimonies, sv. III, str. 53. god. 1872. SZC 229.4