Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

POGLAVLJE 64—POKAŽITE NARODU NJEGOVE PRIJESTUPE

(1873, Test. III. 265—269.)

Gospod mi je pokazao primjerom Jozue i Ahana kako gleda na grijeh među onima koji se smatraju njegovim narodom i koji drže njegove zapovijesti. Oni koje je on naročito počastio učinivši ih svjedocima veličanstvenog otkrivenja njegove sile, kao što su to bili nekada Izraelci, ali koji preziru njegove direktne naloge, bit će predmet njegovog gnjeva. Bog želi da pouči svoj narod da su neposlušnost i grijeh njemu neobično mrski i ne treba da se olako uzmu. On nam pokazuje da kad je neki grijeh otkriven u sredini njegovog naroda, odmah treba preduzeti energične mjere da Božji gnjev ne bi počivao na cijeloj crkvi. SZC 230.1

Ali ako oni koji se nalaze na odgovornim položajima prelaze preko grijeha, Božji gnjev će počivati na njima, i Božji narod, kao tijelo, smatrat će se odgovornim za ove grijehe. U svom postupanju sa svojim narodom u prošlosti, Gospod pokazuje potrebu da se crkva očisti od grijeha. Jedan jedini grešnik može da bude uzrok mraka koji će obavijati cijelu crkvu. Kad Božji narod postaje svijestan da ga tama okružuje, a ne zna uzrok tome, on treba da usrdno traži Gospoda, u dubokoj poniznosti i samoodricanju, dok ne budu otkriveni i uklonjeni grijesi koji su žalostili Svetoga Duha. SZC 230.2

To što sam ukazala na bezakonja koja mi je Bog otkrio, izazvalo je predrasude na našu štetu i bila sam nepravedno optuživana da sam kruta i stroga. Ali Gospod mi je naredio da govorim, i ja ne ću šutjeti. Ako u crkvi postoje vidljivi grijesi, i ako Božje sluge ravnodušno prelaze preko njih, onda oni, ustvari, podržavaju i opravdavaju grešnika; oni su krivi kao i on, i na njima će počivati Božje negodovanje, jer će se njih smatrati odgovornima za grijehe krivca. U viziji su mi bili pokazani mnogi slučajevi na koje je Bog gledao s negodovanjem zbog nemarnosti s kojom su se sluge Božje odnosile prema grijesima naroda. Oni koji opravdavaju učinjene grijehe smatrani su ljubaznima i oni su omiljeni jedino zbog toga što izbjegavaju dužnost o kojoj Sveto pismo jasno govori. Ta dužnost im se čini neugodna, zato je i izbjegavaju. SZC 230.3

Duh mržnje koji je obuzeo neke zbog toga što su bili pokarani grijesi koji postoje u Božjem narodu, navukao je sljepoću i strašnu obmanu na njihovu vlastitu dušu učinivši je nesposobnom da razlikuje između onog što je pravo i što je krivo. Oni su u duhovnom pogledu postali slijepi. Oni vide kako se čini grijeh, ali njih ne pokreće ono osjećanje koje je pokrenulo Jozuu i ne ponizuju se pred Bogom zbog opasnosti koja prijeti dušama. SZC 231.1

Pravi Božji narod, kojemu je na srcu djelo Božje i spasenje duša, uvijek će gledati na grijeh u njegovoj pravoj strahoti. On će uvijek pristati da se vjerno i otvoreno postupa s grijesima koji ga tako često uznemiravaju. Naročito u posljednjim časovima historije crkve, u vrijeme zapečaćivanja sto četrdeset i četiri hiljade koji treba da stoje bez mane pred Božjim prijestolom, prava Božja djeca će biti još osjetljivija zbog grijeha koji se čini usred takozvanog Božjeg naroda. Ovo je naročito istaknuto u viziji proroka Ezehijela djelom ljudi od kojih svaki drži u ruci jedno smrtno oružje. Između njih nalazi se i jedan čovjek obučen u platno koji je imao uz bedricu opravu pisarsku. »I reče mu Gospod: prođi posred grada, posred Jeruzalema, i zabilježi biljegom čela onim ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svih gadova što se čine usred njega.« Ezehijel 9, 4. SZC 231.2

Tko poznaje namjere Gospodnje u ovo vrijeme? Da li su to oni koji pokrivaju krivice članova i gunđaju u svom srcu, iako ne otvoreno, protiv onih koji ukoravaju grijeh? Da li su to oni koji ustaju protiv njih i sažaljevaju one koji čine grijeh? Ne, nipošto! Ako se ne pokaj u i ne napuste da kritikuju one koji nose teret odgovornosti za djelo i ako budu jačali ruke grešnika u Sionu, nikad ne će primiti pečat Božjeg odobravanja. Oni će biti uništeni u općem uništenju zlih koje je pretstavljeno sa šest ljudi koji imaju u rukama smrtno oružje. Obratite naročitu pažnju na ovo: oni koji primaju pečat istine, utisnut u njih silom Svetoga Duha, a ovo djelo zapečaćivanja je ovdje pretstavljeno slikom čovjeka obučena u platno, jesu oni »koji uzdišu i koji ridaju radi svih gadova što se čine« u crkvi. Njihova ljubav prema čistoti, časti i slavi Božjoj je takva, i oni imaju tako jasnu sliku o užasu grijeha, da su pretstavljeni kao da se nalaze u samrtnoj agoniji uzdišući i ridajući zbog grijeha. Čitajte devetu glavu knjige proroka Ezehijela. SZC 231.3

Ali opće uništenje svih onih koji ne uviđaju pravu razliku između pravde i grijeha i ne osjećaju kao oni koji razumiju namjere Gospodnje i primaju pečat, opisano je naredbom koja je data šestorici ljudi sa smrtnim oružjem u rukama: »Pođite za njim po gradu, i pobijte, neka ne žali oko vaše niti se smilujte; starce i mladiće, i djevojke i djecu i žene pobijte da se istrijebe; ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte; i počnite od moje svetinje.« Stih 5. 6. SZC 232.1