Poruka Mladim Kršćanima
BORBA VJERE
Mnogi mladi ljudi nemaju čvrsto načelo da služe Bogu. Najmanji oblak je dovoljan da ih obeshrabri i baci u očajanje. Oni nemaju snage da istraju. Ne rastu u milosti. Oni samo prividno drže Božje zapo- vijesti, ali se u stvari ne pokoravaju zakonu Božjem, niti to mogu. Njihovo tjelesno srce mora da se promijeni. Oni moraju shvatiti svu uzvišenost i ljepotu svetosti, da bi za njom težili kao što jelen čezne za izvorom. Tada mogu ljubiti Boga i njegov zakon. Kristov jaram bit će im blag i njegovo breme lako. PMK 65.1
Draga omladino, ako Bog bude upravljao vašim koracima, ne smijete očekivati da ćete u svijetu uvijek imati mir i uspjeh. Staza koja vodi u vječnost nije uvijek laka. Ona katkada izgleda tamna i trnovita. No imajte pouzdanje da će Božja vječna ruka biti nad vama da vas zaštiti od zla. On želi da imate čvrstu vjeru u njega i da se naviknete uzdati se u njega u časovima kad je mračno i kad je vedro. PMK 65.2
Živa vjera. — Kristovi sljedbenici treba da imaju vjeru koja živi u srcu, jer bez nje je nemoguće ugoditi Bogu. Vjera je ruka kojom prihvatamo beskonačnu pomoć; kroz nju srce preporođenog čovjeka kuca u skladu s Kristovim srcem. PMK 65.3
U nastojanju da se probije kroz planinske klance do svog gnijezda, orla često bije silna oluja. Tamni olujni oblaci dijele ga od suncem obasjanih vrhova, gdje je sagradio svoje gnijezdo. Za trenutak zbunjen probija se sad u jednom sad u drugom smjeru, lupajući svojim moćnim krilima kao da hoće rastjerati guste oblake. Njegov divlji krik zadaje strah golubovima u planini. Uzalud se napreže da probije sebi put i da se oslobodi svog zatvora. Najzad se ipak probija u visinu kroz gusti oblak u predio mira obasjan suncem ispuštajući prodoran krik pobjede. Ispod njega je tama i oluja, a oko njega sja svjetlost sa neba. Opet se nalazi u svom dragom stanu na strmoj litici. Zadovoljan je. Morao je proći kroz tamu da bi se domogao svjetlosti. To ga je stajalo truda, ali je taj trud nagrađen, jer je dostigao cilj za ko-jim je čeznuo. PMK 65.4
To je jedini put kojim možemo ići kao Kristovi sljedbenici. Moramo imati tu živu vjeru, koja probija gusti zid oblaka koji nas dijeli od nebeske svjetlosti. Treba da dosegnemo visine vjere, gdje vlada mir i radost u Svetom Duhu. PMK 66.1
Doživotna borba. — Jeste li kada promatrali kopca kako goni uplašena goluba? Instinkt uči go-luba da kobac može da ga uhvati samo onda ako se uzdigne iznad svoje žrtve. Zato se on diže sve više pod plavim nebeskim svodom progonjen od kopca koji uzalud nastoji da ga prestigne. Golub može izbjeći opasnosti ako ne sustane i ako ga ništa ne spriječi u njegovom letu i ne privuče k zemlji. Ali ako sustane, i počne da leti niže, njegov budni neprijatelj će se baciti na njega kao na svoju žrtvu. Sa kakvim smo interesiranjem često bez daha promatrali taj prizor suosjećajući sa nejakim golubom. Kako bi nam bilo teško da je postao plijen okrutnog kopca! PMK 66.2
I mi se nalazimo u doživotnoj borbi sa sotonom i njegovim zavodljivim iskušenjima. On će upotre- biti svaki dokaz i svaku prijevaru da bi uhvatio duše u zamku. Ako želimo dobiti vijenac života, valja da uložimo ozbiljne i ustrajne napore. Ako želimo izvojevati pobjedu zajedno sa našim Otkupiteljem, onda ne smijemo odložiti oružje i napustiti bojno polje dok pobjeda ne bude izvojevana. Mi smo dotle sigurni od opasnosti dok je naš pogled uprt na Načelnika i Izvršitelja naše vjere. Mi treba da mislimo o onome što je gore, a ne o onome što je na zemlji. Vjera treba da nas podiže sve više i više. Kroz nju treba da steknemo Kristovu milost. Ako iz dana u dan promatramo njenu neokaljanu ljepotu, onda ćemo uvijek rasti; bit ćemo sve sličniji slavnome Božjem Sinu. Dok živimo u tako uskoj vezi s nebom, uzalud će sotona razapinjati svoje mreže oko nas. PMK 66.3