Poruka Mladim Kršćanima

LIČNA ODGOVORNOST

Naš nebeski Otac ne traži od nas ni više ni manje nego onoliko koliko možemo činiti. On ne nameće na svoje sluge breme koje oni ne bi mogli nositi. “On zna građu našu, opominje se da smo prah.” Božjom milošću mi možemo činiti sve što On od nas traži. PMK 216.4

“Kome se mnogo dalo, od njega će se i mnogo tražiti.” Mi ćemo lično biti odgovorni ako smo za jednu jotu učinili manje nego što smo mogli učiniti prema sposobnostima koje smo primili. Gospod tač- no mjeri naše mogućnosti za službu. Neiskorišćene sposobnosti računat će nam se kao dug u posljednji dan. Bog nas smatra odgovornima za ono što bismo mogli postati razumnom upotrebom talenata koje nam je dao. Bit će nam suđeno po onome što smo mogli učiniti, a nismo učinili, jer nismo upotrebili svoje sile na slavu Bogu. Ako i ne izgubimo svoje duše, mi ćemo u vječnosti shvatiti posljedice neisko- rišćavanja talenata koji su nam bili povjereni. Sve znanje i sposobnosti koje smo mogli steći a nismo, bit će gubitak za vječnost. PMK 217.1

Ali kad se potpuno predamo Bogu i kad se trudimo da u svemu slijedimo njegova uputstva, onda On uzima na sebe odgovornost za naš napredak. On ne želi da strahujemo za uspjeh svojih iskrenih i energičnih napora. Nijednog trenutka ne pomišljajmo na neuspjeh. Mi smo pozvani da surađujemo sa Onim koji ne zna za neuspjeh. PMK 217.2

Ne treba da govorimo o svojim slabostima i o svojoj nesposobnosti. To bi značilo izražavati nepovjerenje prema Bogu, sumnjati u njegovu riječ. Kad gunđamo pod težinom svojih tereta, kad odbijamo da preuzmemo odgovornosti koje nam Bog nudi da nosimo, time doslovce kažemo da je On tvrd gospodar, koji od nas zahtijeva što nam nije dao. PMK 217.3

Vrijednost novca. — Novac nam nije dat za sti- canje časti i lične slave. Kao vjerni pristavi, treba da ga upotrebimo na čast i slavu Bogu. Neki misle da samo dio njihovih sredstava pripada Bogu. Kada jedan dio tih sredstava posvete za religiozne i dobrotvorne svrhe, neki tada misle da ostatak mogu trošiti po svojoj volji. Međutim, to je zabluda! Sve što imamo je Božje vlasništvo. Mi ćemo Bogu dati obračun o upotrebi svih dobara koja su nam povjerena. Po upotrebi svakog dinara pokazujemo da li ljubimo Boga iznad svega i svoje bližnje kao sami sebe. PMK 217.4

Novac je nešto dragocjeno, jer njime možemo učiniti mnogo dobra. U rukama Božje djece je novac hrana za gladne, piće za žedne, odjeća za gole. On je odbrana za potlačene i pomoć za bolesne. Ali no-vac ne vrijedi više od pijeska ako nije iskorišćen za životne potrebe, da se drugima pomogne i unaprijedi Kristovo djelo. PMK 218.1