Poruka Mladim Kršćanima

POŠTUJ BOGA IMANJEM SVOJIM

“Koliko ti duguješ svome Gospodaru?” Hoćemo li se zadovoljiti da primamo od Boga blagoslove, a da mu za uzvrat ne damo ništa, čak ni desetak koji je On sebi zadržao kao svoj dio? Postao je običaj da čovjek sve iskoristi za svoju ličnu udobnost i ugađanje sebi, a ne da žrtvuje za Boga. Hoćemo li dalje primati Božje blagoslove ravnodušno, ne pružajući nikakve dokaze naše ljubavi? PMK 214.3

Dragi mladići i djevojke, želite li postati Božji misionari? Želite li prihvatiti, više nego ikada ranije, dragocjene pouke koje se sastoje u tome da prinosite darove Gospodu, stavljajući u njegovu riznicu ono što vam je On velikodušno dao? Od svega što ste primili prinesite jedan dio Darodavcu sveg dobra kao dar zahvalnosti. Jedan dio treba također priložiti u blagajnu za misionarski rad, u zemlji i van nje. PMK 214.4

Blago na nebesima. — Božje djelo treba da nam leži na srcu. Svjetlost istine koja je bila izvor blagoslova za jednu obitelj, bit će također izvor blagoslova za druge obitelji, ako se roditelji i djeca trude da tu istinu objave. Ali, kao što je Gospod rekao, prokletstvo će doći na mjesto blagoslova ako se Božji darovi, koji su nam tako obilno dati, upotrebe na sebična zadovoljstva. Božji zahtjevi dolaze na prvo mjesto. Zatim treba da se brinemo za siromašne i bijedne. To je dužnost koju ne smijemo zanemariti, ma koliko nas to stajalo žrtve i samoodricanja. PMK 215.1

“Da bude hrane u mojoj kući.” Naša je dužnost da budemo u svemu umjereni: u jelu, u piću i u odijevanju. Pri zidanju i ukrašavanju svojih kuća mislimo ozbiljno na to da damo Bogu što njemu pripada, ne samo u obliku desetka nego također, koliko je moguće, u obliku prinosa i darova. Mnogi, kad bi htjeli, mogli bi skupiti blago na nebesima, ulažući u Božju riznicu desetke i dragovoljne prinose. PMK 215.2

Oni koji ozbiljno žele znati što Bog očekuje od njih u pogledu njihovih dobara, trebalo bi da ispituju Sveto pismo Staroga zavjeta i da u njemu traže uputstva koja je o tom predmetu dao Krist, nevidljivi Vođa, koji je vodio izraelski narod u njegovom dugom putovanju kroz pustinju. Trebalo bi svatko od nas radije da pretrpi štetu i nepriliku negoli da prisvoji dio koji treba da uđe u nebesku riznicu. Oni koji pažljivo i s vjerom čitaju Bibliju neće imati muke da shvate što Gospod traži od njih u tom pogledu. PMK 215.3

Bez izgovora. — U dan kada Bog bude sudio svakome po djelima koja je činio u tijelu, svaki izgo- vor koji sebičnost može sada navesti kao razlog za zadržavanje desetka, prinosa i darova nestat će kao rosa na suncu. Kad tada ne bi bilo zauvijek prekasno, koliko-njih bi se htjelo povratiti i popraviti svoj karakter! Ali tada će biti prekasno da izmijene , ono što je zabilježeno o vladanju onih koji su Boga krali iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Njihova će sudbina biti zauvijek zapečaćena. PMK 215.4

Sebičnost je smrtni grijeh. Ljubav prema svome “ja”, bezbrižna ravnodušnost prema obavezi koju dugujemo Bogu i odbijanje da radimo kao vjerni upravitelji dovest će na krivce prokletstvo, kako je to Bog objavio. Takvi se grešnici odvajaju od Boga. Svojim riječima i svojim primjerom oni navode druge da preziru najjasnije Božje zapovijesti; zato im Bog ne može dati svoj blagoslov. PMK 216.1

Desetak. — Gospod je rekao: Deseti dio vaših prihoda pripada meni. Vi treba da vaše darove i prinose donesete u moju riznicu, za napredak mog djela, da propovjednici objave Pismo onima koji su u tami. PMK 216.2

Zar bi itko htio da se izloži opasnosti odbijajući da da Bogu što njemu pripada, povodeći se za nevjernim slugom koji je sakrio blago svoga gospodara? Hoćemo li i mi pokušavati da opravdavamo svoju nevjernost tužeći se na Boga: “Gospodaru, znao sam da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao, i kupiš gdje nisi vijao, te sam se pobojao i sakrio sam talanat u zemlju; evo, uzmi što je tvoje.” Nećemo li radije prinijeti Bogu svoje prinose zahvalnosti? PMK 216.3