Velika Borba Između Krista I Sotone

Uvod

Prije nego što se na svijetu pojavio grijeh, Adam je mogao lično razgovarati sa svojim Stvoriteljem, ali kad se čovjek prijestupom odvojio od Boga, uskraćena mu je ta visoka prednost. Planom spasenja, međutim, otvoren je put kojim stanovnici naše zemlje mogu ponovo imati vezu s nebom. Bog je svojim Duhom održavao vezu s ljudima i slao je svijetu božansku svjetlost preko svojih proroka. “Naučeni od Svetoga Duha govoriše sveti Božji ljudi.” 2. Petr. 1, 21. VB 7.1

Za vrijeme prvih 2500 godina ljudske historije nije postojalo napisane Božje objave. Oni kojima je Bog dao svoja otkrivenja saopštavali su svoje znanje drugima, i tako je ono prelazilo od oca na sina u toku budućih naraštaja. Tek u Mojsijevo vrijeme se Božja objava počela pisati, i ova otkrivenja Božjeg Duha slagala su se u jednu nadahnutu knjigu. Ovaj se rad obavljao za vrijeme čitavih šesnaest vjekova, — počevši od Moj si ja, historičara stvaranja svijeta i davanja Božjeg zakona, pa sve do Ivana, “pisca uzvišenih evanđeoskih istina”. VB 7.2

Biblija upućuje na Boga kao na svog pisca^ — ipak su nju napisale ljudske ruke. Stil njenih različitih knjiga nosi obilježje svojih različitih autora. U njima otkrivene istine su sve “nadahnute od Boga” (2. Tim. 3, 16.), iako su izražene ljudskim riječima. Bog je svojim Svetim Duhom rasvijetlio um i srce svojih slugu. On im je dao snove i viđenja, simbole i slike, a oni kojima je istina bila na taj način otkrivena sami su zaodjenuli misao u ljudski jezik. VB 7.3

Deset zapovijesti je sam Bog izgovorio i zatim napisao vlastitom rukom. Njih je sastavio Bog, a ne čovjek. Ali Biblija, sa svojim od Boga datim istinama, izraženim ljudskim jezikom, predstavlja sjedinjenje božanskog s ljudskim. Takvo sjedinjenje postojalo je i u Kristovoj prirodi, jer je Krist bio Sin Božji i sin čovječji. Tako se za Bibliju može reći isto što je napisano za Krista: “I riječ postade tijelo i useli se među nas.” Ivan 1, 14. VB 7.4

Biblija je pisana u toku više vjekova i pisali su je ljudi koji su se vrlo mnogo razlikovali po svom položaju, zvanju i sposobnostima — i zato njene knjige pokazuju veliku raznovrsnost stila kao i raznolikost predmeta koji se u njoj iznose. Kazni pisci služili su se različitim izrazima, i često je jednu istu istinu jedan pisac prikazao jasnije nego drugi. Pošto više pisaca iznosi isti predmet i istu nauku sa različitih gledišta i odnosa, to se površnom i bezbrižnom čitaocu, punom predrasuda, može učiniti da među njenim piscima postoji nesuglasnost i protivrječnost, dok razuman, iskren i nepristrasan istraživač vidi među njima savršen sklad. VB 8.1

Pošto su istinu iznosili različiti pisci, ona je prikazana sa svojih različitih strana. Jedan pisac više je pod utiskom jedne strane predmeta, te obrađuje one tačke koje se slažu s njegovim iskustvom i s njegovom sposobnošću shvatanja i uvažavanja. Drugi, međutim, posmatra predmet s druge strane; na taj način svaki, vođen Duhom Svetim, prikazuje ono što je na nj učinilo najjači utisak. Pisci Biblije prikazali su istine sa različitih strana, ali svi zajedno čine jedan savršen sklad. Istine otkrivene na taj način sačinjavaju savršenu cjelinu, koja može zadovoljiti potrebe ljudi u svim prilikama i životnim iskustvima. VB 8.2

Bog je htio da svoju istinu saopći svijetu preko ljudi i On ih je sam kroz Svetoga Duha osposobio za to i omogućio im da to djelo izvrše. On je upravljao njihovim umom i učio ih što da pišu ili govore. To blago bilo je povjereno “zemljanim sudovima”, ali ono je ipak nebeskog porijekla; svjedočanstvo je saop-ćeno nesavršenim izrazom ljudskog jezika; no to je ipak Božje svjedočanstvo; i ponizni i poslušni vjerni vide u njemu slavu božanske sile, punu milosti i istine. VB 8.3

U svojoj Riječi Bog nam je dao znanje potrebno za spasenje. Mi treba da primimo Sveto pismo kao pouzdano i nepogrešivo otkrivenje njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, pravila vjere i života. “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi; da bude savršen čovjek Božji za svako dobro djelo pripravljen.” 2. Tim. 3, 16. 17. VB 8.4

Ali činjenica da je Bog otkrio svoju volju čovjeku kroz svoju Riječ ne isključuje potrebu stalne prisustnosti i vodstva Božjeg Duha. Naprotiv, Spasitelj je obećao Svetog Duha svojim učenicima da bi mogli razumjeti njegovu Riječ, da ih rasvijetli i da zapečati njegovu nauku u njihovim srcima. A pošta je Božji Duh nadahnuo Bibliju, to ne može biti protivrječnost! između učenja Duha i pisane Riječi. VB 8.5

Duh nije dat — ni ti će ikada biti dat — da zamijeni Bibliju. Sveto pismo izričito kaže da je Božja riječ mjerilo kojim se mora ispitati svaka nauka i svako iskustvo. Apostol Ivan kaže: “Ne vjerujte svakome duhu; nego kušajte duhove, jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet.” 1. Ivan. 4, 1. I Izaija izjavljuje: “Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li tko ne govori tako, njemu nema zore.” Izaija 8, 20. VB 9.1

Ljudi koji smatraju da su rasvijetljeni Duhom Svetim i izjavljuju da im više nije potrebna Božja riječ kao vodič, sramote Duha Svetoga. Njih vode utisci koje oni smatraju glasom Božjim u svojoj duši. Ali Duh koji njima upravlja nije Božji Duh. Povoditi se za utiscima, a zanemarivati Pismo, vodi samo smutnji, zabuni, obmani i propasti. To samo pomaže namjere lukavoga. Pošto je služba Svetog Duha od presudne važnosti za Kristovu crkvu, to je jedan od lukavih sotoninih planova da pomoću zabluda ekstremista i fanatika osramoti djelo Duha i natjera Božji narod da zanemari ovaj izvor stile, koji mu je sam Bog dao.. VB 9.2

U suglasnosti sa Božjom riječi, njegov Duh treba da nastavi svoje djelo kroz sve vrijeme milosti. Za vrijeme vjekova u kojima je pisano Sveto pismo — Stari i Novi zavjet — Sveti Duh nije prestajao da prosvjetljuje i srca pojedinaca, nezavisno od Otkrivenja koja je trebalo da budu sabrana u Sveti kanon. Sama Biblija izvještava da su ljudi preko Svetog Duha primali opomene, ukore, savjete i uputstva, nezavisno od davanja Pisma. Spominju se proroci koji su živjeli u raznim vremenima, a o čijim se riječima ništa ne izvještava. Isto tako nakon što je dovršen Sveti kanon, Sveti Duh je trebalo da nastavi svoje djelo: da prosvjetljuje, opominje i tješi Božju djecu. VB 9.3

Isus je obećao svojim učenicima: “A utješitelj, Duh Sveti, kojega će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i na-pomenut će vam sve što vam rekoh.” “A kad dođe on, Duh istine, uputit će vas na svaku istinu; i javit će vam što će biti unapredak.” Ivan 14, 26; 16, 13. Pismo jasno uči da se ova obećanja ne ograničavaju samo na vrijeme apostola već se odnose na Kristovu crkvu u svim vremenima. Spasitelj je rekao svojim učenicima: “I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Matej 28, 20. Apostol Pavao izjavljuje da su darovi Svetog Duha dati crkvi “da se sveti priprave za djelo službe, na sazidan je tijela Kristova; dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje Sina Božjega, u čovjeka, savršena, u mjeru rasta visine Kristove”. Efež. 4, 12. 13. VB 9.4

Apostol se molio za vjerne u Efezu: “Da Bog Gospoda našega Isusa Krista, otac slave, dade vam Duha premudrosti i otkrivenja da ga poznate. I bistre oči srca vašega da biste mogli vidjeti, koje je nad njegova zvanja... i kakva je izobilna veličina sile njegove na nama, koji vjerujemo.” Efež. 1, 17-19. Apostol Pavao je tražio za vjerne u Efezu Duha Svetoga da prosvijetli njihov um i srce i da ih osposobi za razumijevanje dubokih tajna Božjih. VB 10.1

Poslije divnog otkrivenja Svetog Duha na dan Duhova Petar je pozvao narod na pokajanje i krštenje u ime Kristovo, za oproštenje grijeha, i rekao je: “Primit ćete dar Svetoga Duha. Jer je za vas obećanje i za djecu vašu i za sve daljnje koje će god dozvati Gospod Bog naš.” Djela 2, 38-39. U neposrednoj vezi sa prizorima velikog dana Božjeg, Gospod obećava preko proroka Joela naročito izlivanje Svetog Duha. (Joel 2, 28.) Ovo se proročanstvo djelomično ispunilo na dan Duhova, ali ono će postići svoje potpuno ispunjenje otkrivenjem Božje milosti, koja će pratiti dovršenje evanđeoskog djela na zemlji. VB 10.2

Velika borba između dobra i zla trajat će do kraja i bit će sve žešća. Sotonin gnjev protiv Kristove crkve pokazao se u sve vjekove. Bog je dao svome narodu milost i Duha Svetog da bi ga ojačao da se odupre sili zla. Kad su Kristovi apostoli trebali da objave evanđelje svijetu i da ga zabilježe za buduće naraštaje, oni su naročito bili obdareni mudrošću Svetog Duha. Ali kad se crkva bude približavala svome konačnom oslobođenju, onda će sotona raditi većom silom: “Jer đavo siđe k vama i vrlo se rasrdio, znajući da ima malo vremena.” Otkrivenje 12, 12. On će djelovati “sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima”. 2. Sol. 2, 9. Već šest tisuća godina radi ovaj duh lukavstva, koji je nekada bio jedan od najviših anđela, svom silom da ljude zavede i uništi. I svu svoju sotonsku vještinu, sve svoje lukavstvo upotrebit će u posljednjoj borbi protiv Božjeg naroda. Upravo u ovo vrijeme opasnosti treba Božji narod da opomene svijet o skorom Kristovom dolasku da bi se pripravio jedan narod koji će bez mane, “čist i u miru”, stati pred božje lice. (2. Petr. 3, 14.) U to vrijeme bit će potrebna crkvi naročita sila Božja kao i u dane apostola. VB 10.3

Prosvjetljenjem Svetim Duhom otkriveni su piscu ove knjige prizori duge svjetske borbe između dobra i zla. Više puta mi je dato da posmatram prizore strašne borbe između Krista, Kneza života, Tvorca našeg spasenja, i sotone, kneza zla, uzročnika grijeha i prvog prestupnika božanskog zakona. Isto neprijateljstvo koje je sotona pokazao prema Kristu, pokazao je i prema Kristovim sljedbenicima. Kroz cijelu historiju čovječanstva primjećuje se ista sotonina mržnja prema načelima Božjeg zar kona, ista teorija laži koja ide za tim da prikaže zabludu kao istinu, ljudske zakone kao Božje zakone, obožavanje prirode kao obožavanje Stvoritelja. Kroz sve vjekove sotona se trudio da krivo predstavi Božji karakter da bi ljudi imali krivi pojam o Bogu i da bi ga se plašili, čak mrzili, umjesto da ga ljube; ide za. tim da ukloni Božji zakon i da narod povjeruje da je oslobođen od njegovih obaveza; progoni one koji se usuđuju protiviti njegovim obmanama. Sve to vidimo ako proučavamo historiju patrijaraha, proroka, mučenika i reformatora. VB 11.1

U posljednjoj velikoj borbi sotona će se poslužiti istom taktikom, pokazat će isti duh i težit će za istim ciljem kao i u svim prošlim vjekovima. Sotonine zamke bit će prepredenije i njegovi napadi odlučniji. Nastojat će da prevari ako bude moguće i izabrane. (Marko 13, 22.) VB 11.2

Kad mi je Duh Božji otkrio velike istine svoje Riječi i pokazao prizore prošlosti i budućnosti, zapovijeđeno mi je da i drugima otkrijem što mi je pokazano: da opišem veliku borbu u toku vjekova i da je tako prikažem da ona rasvijetli i buduću borbu koja se približava. Težeći da taj cilj postignem, trudila sam se da odaberem i svrstam događaje iz crkvene historije na takav način da bude prikazan razvoj velikih istina koje su u raznim vremenima bile date svijetu, i da pokažem kako su te istine izazvale gnjev Sotonin i neprijateljstvo od strane jedne crkve koja voli svijet, ali su sačuvane svjedočanstvom onih koji “nisu marili za svoj život do same smrti”. VB 11.3

Iz ovih zapisa može se vidjeti slika borbe, koja je pred nama. Ako ih posmatramo u svjetlosti Božje Riječi i rasvjetljenjem Svetog Duha, možemo vidjeti razotkrivene zamke sotonine i opasnosti koje treba da izbjegavaju oni koji žele da budu “bez mane” kad Spasitelj dođe. VB 11.4

Veliki događaji koji su označavali napredak reformacije u prošlim vjekovima, zabilježeni u historiji, dobro su poznati. To su činjenice koje nitko ne može pobiti. Ovu historiju sam ukratko iznijela u skladu sa svrhom i opsegom knjige. Činjenice su sažete na tolikom broju stranica koliko je neophodno potrebno za njihovo razumijevanje. U nekim slučajevima gdje je historičar tako grupisao događaje da oni ukratko prikazuju suštinu pitanja ili je tako iznio pojedinosti da su u skladu s planom ovog djela, ja sam citirala njegove riječi; ali u nekim slučajevima nisu spomenuta imena, jer citati nisu navedeni da istaknu pisca kao autoritet, već zato što njegove izjave pružaju jasan i uvjerljiv prikaz historijskih događaja. Prikazujući iskustvo i poglede onih koji u naše vrijeme unapređuju djelo reformacije, slično sam se koristila njihovim objelodanjenim djelima. VB 12.1

Svrha ove knjige nije toliko u tome da iznese nove istine o borbama u prošlosti, već da istakne činjenice i načela koja mogu biti od značaja za buduće događaje. Posmatrani kao dio borbe između sila svjetlosti i tame, ovi izvještaji iz prošlosti dobijaju novo značenje. Sa njih pada svjetlost koja osvjetljava budućnost i put Božje djece koja su pozvana, kao nekada reformatori, da svjedoče o Božjoj riječi i svjedočanstvu Isusovom, čak uz opasnost da izgube sve zemaljsko blago. VB 12.2

Cilj je ove knjige da prikaže prizore velike borbe između istine i zablude; da otkrije prijevare sotonine i sredstva kojima mu se možemo uspješno oduprijeti; da pruži pravo rješenje velikog problema zla; da rasvijetli porijeklo i kraj grijeha, i to na takav način da se vidi pravednost i blagost Boga u svim njegovim postupcima prema njegovim stvorenjima; i, napokon, da pokaže svetost i nepromjenljivost Božjeg zakona. Iskrena je, pak, molitva pisca da ova knjiga pomogne da se duše spasu od sile tame i da “imaju udjela u nasljedstvu svetih u svjetlosti” na_ slavu Onoga koji nas je ljubio i sebe predao za nas. VB 12.3

E. G. Vajt