Isusov život
Poglavlje 7—Ivan Krstitelj, Isusov preteča
Kristov preteča podigao se između vjernih u Izraelu, koji su već dugo očekivali dolazak Mesije.1 Stari svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta, bili su oboje pravedni pred Bogom. U njihovom tihom i svetom životu svijetlila je svjetlost vjere, kao zvijezda u tami tog pokvarenog vijeka. Ovom pobožnom paru obećan je sin, koji će ići “pred licem Gospodnjim, da -mu pripremi put”. IZ 23.4
Zaharija je stanovao u brdovitom kraju Judeje, ali je dva puta godišnje odlazio u Jeruzalem, da kao svećenik služi u hramu po sedam dana, kako se to tražilo od svećenika onog vremena. “A dogodi se, kad je on služio svećeničku službu po rasporedu svoga reda pred Bogom, da ga po običaju svećeničkom kockom zapade da uđe u hram Gospodnji i prinese kad”. IZ 23.5
On je stajao pred zlatnim oltarom u svetinji. Oblak tamjana s molitvama Izraela dizao se k Bogu. Iznenada je osjetio božansko prisustvo. Pokazao mu se anđeo Gospodnji, koji je spajao s desne strane kadionog oltara, što je bio znak naročite naklonosti. Već mnogo godina molio se Zaharija za dolazak Spasitelja; sada je nebo poslalo svoga vjesnika, da objavi da će ove molitve biti uskoro uslišene; ali milost Božja mu je izgledala prevelika, da bi u to mogao vjerovati. Obuzeo ga je strah, počeo je sam sebe ukoravati. IZ 23.6
Ali anđeo gaje pozdravio radosnim uvjeravanjem: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja, i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina, i nadjeni mu ime Ivan. I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovom. Jer će biti velik pred Gospodom, i ne će piti vina i opojna pića, i napunit će se Duha Svetoga već u utrobi svoje majke. I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodu Bogu njihovom. I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca otaca k djeci i nevjernike mudrosti pravednika, i da pripravi Gospođu narod gotov”. IZ 24.1
Zaharija je dobro znao, kako je Abrahamu u njegovoj starosti bio dat sin, zato što je vjerovao Onome, koji je obećao. Stari svećenik je za trenutak pomislio na ljudsku slabost. On je zaboravio, da je Bog kadar ispuniti ono, što je obećao. Kakve li razlike između tog nevjerja i radosnog djetinjskog povjerenja Marije, djevojke iz Nazareta, koja je na divnu anđelovu vijest odgovorila: “Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj”.2 IZ 24.2
Rođenje Zaharijinog sina, kao i rođenje Abrahamovog i Marijinog sina, sadrži veliku duhovnu istinu, koju mi teško učimo, a brzo smo gotovi da je zaboravimo. Mi sami od sebe nismo u stanju učiniti nijedno dobro djelo, ali što mi ne možemo učiniti, učinit će sila Božja u svakoj duši, koja je poslušna i koja vjeruje. Vjerom je dato dijete obećanja Takođe vjerom se rađa duhovni život, vjerom smo u stanju da izvršimo djela pravde. IZ 24.3
Zaharija je posumnjao u anđelove riječi. Zbog toga je ostao nijem, dok se anđelove riječi nisu ispunile. “Evo”, rekao je anđeo, “zanijemi, ćeš i nećeš moći govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme”.3 Dužnost svećenika u toj službi bila je da se moli za javne i narodne grijehe i za dolazak Mesije; ali, kad je Zaharije to pokušao učiniti, nije mogao izgovoriti nijednu riječ. IZ 24.4
Odmah poslije rođenja obećanog djeteta, očev se jezik odriješio, “i govorio je slaveći Boga”. “I obuze strah sve susjede njegove, i po svim gorama judejskim razglasi se ovaj sav događaj. I svi, koji čuše staviše u svoje srce govoreći: Šta će dakle biti ovo dijete?” Sve je ovo skrenulo pažnju na Mesijin dolazak, kome je trebao Ivan pripremiti put. IZ 24.5
Duh Sveti je sišao na Zahariju i nadahnuo mu je veličanstvene riječi, kojima je unaprijed opisao misiju svoga sina: IZ 24.6
“Ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega;
Jer ćeš ići pred licem Gospodnjim, da mu pripraviš put; Da poučiš narod njegov da je spasenje njegovo u oproštenju grijeha;
Po velikoj milosti Boga našega,
Po kome nas pohodi sunce s visine,
Da obasja one koji sjede u tami i u sjenu smrtnom;
Da uputi noge naše na put mira”.4
IZ 24.7
“A dijete je raslo i utvrđivalo se duhom i bilo je u pustinji dotle dok se nije pokazalo Izraelu”. Prije Ivanovog rođenja anđeo je rekao: “I bit će veliki pred Gospodom, i ne će piti vina ni opojna pića, i napunit će se Duha Svetoga”. Bog je pozvao Zarijinog sina na jedno veliko djelo, kakvo nikad nije bilo povjereno ljudima. Da bi mogao izvršiti to djelo, bila mu je potrebna pomoć Svetog Duha. I Duh Božji ne će ga napustiti, ako bude slušao uputstva anđela. IZ 25.1
Ivan vjesnik Božji, trebalo je da donese ljudima božansku svjetlost. Trebalo je da uputi ljudske misli novim smjerom. Trebalo je da im pokaže svetost božanskih zahtjeva i savršenu pravdu, koja dolazi od Boga. Takav vjesnik trebalo je da bude svet. Trebalo je da bude hram, u kome će stanovati Sveti Duh. Da bi mogao izvršiti svoju misiju, trebalo je da bude tjelesno zdrav, a duhovno i duševno jak. Morao je biti gospodar svog apetita i svojih tjelesnih nagona. Morao je biti gospodar nad sobom, da ga spoljašnje okolnosti ne bi mogle pokolebati, i da bi ostao čvrst kao stijena u pustinji. IZ 25.2
Posvećen Bogu od svoga rođenja, kao nazirej, Ivan Krstitelj je ostao vjeran svome zavjetu kroz cio svoj život. Kao stari proroci, on se odijevao odijelom od kamilje dlake i opasivao kožnim pojasom. Hranio se skakavcima i divljim medom, koji je našao u pustinji, a pio je čistu vodu sa izvora brežuljaka. IZ 25.3
Iako je bio u pustinji, i na njega su dolazila iskušenja. Koliko je bilo u njegovoj moći, zatvorio je sve ulaze na koje bi sotona mogao ući. Njegov jasan duhovni pogled, njegov čvrst i odlučan karakter i pomoć Svetoga Duha omogućili su mu da prepozna sotonino približavanje i da se odupre njegovoj moći. IZ 25.4
Sam, u noćnoj tišini, čitao je obećanja, kojima je Bog objavio Abrahamu da će njegovog potomstva biti kao zvijezda na nebu. Kad se zora rađala na brdima Moaba, sjetio se onoga, koji je upoređen “sa svjetlošću jutarnjom, kad sunce izlazi bez oblaka”. Pod sjajem podnevnog sunca divio se sjaju njegovog otkrivanja, kad će se javiti “slava Gospodnja i svako će tijelo vidjeti njen sjaj”.5 IZ 25.5
Sa strahopoštovanjem, a ipak pun radosti, čitao je u proročkim spisima proročanstva o dolasku Mesije, o obećanom potomstvu koje će stati na glavu zmiji, o Knezu mira, koji će se pojaviti prije nego što izumre Davidova loza. IZ 25.6
On je gledao na Gospoda u njegovoj slavi, i tako je zaboravio na sebe. Posmatrao je uzvišenost svetosti, i osjetio je da je sam nesavršen i nedostojan. Gotov je bio da pođe kao nebeski vjesnik ne bojeći se ljudi, jer je gledao na Boga. IZ 26.1
Usred sukoba i borbi čuo se glas u pustinji, glas jasan i oštar, ali pun nade: “Pokajte se, jer se približi carstvo Božje!” Neka čudna nova snaga pokrenula je narod. Proroci su objavljivali Kristov dolazak kao jedan udaljen događaj; sada je Spasitelj bio tu sasvim blizu. Neobičan Ivanov izgled potsjećao je ljude na stare proroke. Svojom pojavom i odijelom bio je sličan proroku Iliji. Duhom i silom Ilijinom otkrivao je pokvarenost i korio grijehe, koji su vladali u narodu. Njegove su riječi bile jasne, neposredne i uvjerljive. Neki su ga smatrali uskrslim prorokom. Sav narod bio je uzbuđen. Mnoštvo je trčalo u pustinju. IZ 26.2
Ivan je objavljivao dolazak Mesije, pozivajući narod na pokajanje. On je krštavao u vodi Jordana, to je bila slika očišćenja od grijeha. IZ 26.3
Knezovi i rabini, vojnici, carinici i seljaci dolazili su da čuju proroka. Svečana Božja opomena probudila ih je. Mnogi su se pokajali i krstili. I ugledne ličnosti pokoravale su se zahtjevu Krstitelja, da bi imale udjela u objavljenom carstvu. IZ 26.4
“Već je sjekira”, rekao je prorok, “položena na korijen drveta. Svako, dakle, drvo, koje ne rađa dobar rod, posjeći će se i u oganj baciti”, Vrijednost drveta cijeni se ne po njegovom imenu, već po rodu. Ako plod nema vrijednosti, ime ne može spasiti drvo od uništenja. Ivan je rekao Jevrejima, da njihov opstanak pred Bogom zavisi od njihovog karaktera i života. Samo ime ne znači ništa. Ako njihov život i karakter nisu u skladu sa Božjim zakonom, onda oni nisu njegov narod. IZ 26.5
Svi, koji žele biti Kristovi sljedbenici, govorio je, dat će dokaz vjere i pokajanja. Ljubaznost, čestitost i vjernost videt će se u njihovom životu. Oni će pomagati nevoljne i donosit će svoje darove Gospodu. Oni će braniti nemoćne i dat će primjer hrabrosti i saučešća. Tako će Kristovi sljedbenici pružiti dokaz o preobražavajućoj sili Svetoga Duha. U njihovom svakodnevnom životu vidjet će se pravda, milost i ljubav. IZ 26.6
“Ja vas krštavam vodom za pokajanje”, rekao je Ivan, “ali Onaj, koji za mnom dolazi, jači je od mene. Ja nisam dostojan da ponesem njegovu obuću. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem”.6 IZ 26.7
Krist je trebao da se pojavi već sa vreme Ivana Krstitelja, da otkrije Božji karakter. Već njegovo prisustvo bit će dovoljno da ljudima otkrije njihove grijehe. Samo oni, koji će biti željni da se očiste od grijeha, moći će stupiti u vezu s njime. Samo oni, koji su čista srca, moći će se održati u njegovom prisustvu. IZ 26.8
Ivan Krstitelj je, dakle, objavio Izraelu božansku vijest. Mnogi su primili- njegove opomene. Mnogi su sve žrtvovali da bi bili poslušni. Mnoštvo je išlo iz mjesta u mjesto za novini učiteljem, i mnogi su gajili nadu da je on Mesija. Ali kad je Ivan vidio, kako narod dolazi k njemu, on je iskoristio svaku priliku da uputi njihovu vjeru na Onoga, koji je trebao da dođe. IZ 27.1