Saveti O Pristavskoj Službi

58/70

Deo XII. - Štednjom do davanja

56 - Ostavljeno na čast ljudima

Jedini plan za napredak Božjeg dela koji Jevanđelje ističe jeste podrška ljudi koji Gospodu služe na čast. Imajući na umu Božju slavu, ljudi treba da Mu daju deo koji zahteva. Imajući u vidu golgotski krst, gledajući na Otkupitelja sveta koji je zbog nas postao siromašan da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili, shvatićemo da ne treba nagomilavati blago na Zemlji, već ulagati u nebesku banku koja neće propasti, jer nikada nećemo biti uskraćeni za platu. Gospod je Isusa podario našem svetu i pitanje je šta možemo da vratimo Bogu preko darova i prinosa kako bismo pokazali da cenimo Njegovu ljubav. „Za badava ste dobili, za badava i dajite!” (Matej 10,8) SPS 259.1

Da li je svaki verni pristav spreman da poveća deo darova koje treba staviti u Gospodnju riznicu, a smanji svoj prinos za jednu tačkicu ili crticu? Kome on služi? Kome donosi prinos? Onome od koga zavisi za svako dobro koje uživa. Zato neka niko od nas, koji primamo Hristovu milost, ne primoravamo anđele da okreću lice od nas, niti Isusa da nas se stidi nazvati braćom. SPS 259.2

Ne smemo pokazati nezahvalnost time što ćemo škrto davati za Božje delo? Predajmo sebe kao živu žrtvu i dajmo sve svoje Isusu. To je Njegovo; mi smo Njegova otkupljena svojina. Oni koji primaju Njegovu milost, koji razmišljaju o golgotskom krstu, neće žaliti za onim što su dali, već će osetiti da je i najbogatiji prinos suviše siromašan, nedostojan velikom daru jedinorođenog Sina beskonačnog Boga. Ako se bude odricao, i najsiromašniji će pronaći način da zaradi nešto što bi mogao da vrati Bogu. SPS 259.3

Upravljanje vremenom

Vreme je novac, a mnogi gube dragoceno vreme koje bi se moglo upotrebiti u korisnom poslu, radeći svojim rukama ono što je dobro. Gospod nikada neće reći: „Dobro, slugo dobri i verni!” čoveku koji nije zaposlio telesne snage, koje su mu pozajmljene od Boga kao dragoceni talenti, kojima bi zaradio sredstva za pomoć nevoljnima i dar Bogu. SPS 260.1

Bogati ne bi trebalo da misle da je dovoljno samo dati svoj novac. Oni imaju sposobnosti i treba da razmisle kako mogu da posluže Bogu, kako mogu biti iskrena duhovna oruđa u obrazovanju i podučavanju svoje dece da budu korisna. Roditelji i deca ne treba da misle da su svoji i da mogu raspolagati svojim vremenom i imovinom kako im je volja. Oni su Božja otkupljena svojina i Gospod ih poziva da korisno upotrebe svoje telesne snage u donošenju prihoda u Gospodnju riznicu. SPS 260.2

Samoodricanje i krst

Da je hiljadu kanala sebičnosti, koji sada postoje, bilo uklonjeno, i da su sredstva usmerena kroz pravi kanal, u blagajnu bi dolazilo mnogo prihoda. Mnogi kupuju idole novcem koji bi trebalo da je u Božjoj kući. Niko se ne može odlikovati pravom dobrotom ako se ne odriče. Na putu svakog hrišćanina, koji zaista sledi Hrista, nalazi se samoodricanje i krst. Isus kaže: „Ko hoće da ide za Mnom neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za Mnom!” (Luka 9,23) Da li će svaka duša uzeti u obzir činjenicu da hrišćansko učeništvo podrazumeva samoodricanje, požrtvovanost, pa čak i polaganje ličnog života ako zatreba, za Onoga koji je dao svoj život za život sveta? SPS 260.3

Hrišćani koji vide Hrista na krstu imaju obvezu prema Bogu, zbog beskonačnog dara Njegovog Sina, da ne uskraćuju ništa što poseduju, ma koliko im to omilelo. Ako poseduju išta što može biti upotrebljeno za spasenje neke duše, koliko god to bilo bogato ili oskudno naspram Jagnjeta koje uzima grehe sveta, oni bi to morali dobrovoljno da prinesu. Gospod koristi ljudska oruđa da budu Njegovi saradnici u spasavanju grešnika. SPS 261.1

Celo Nebo aktivno učestvuje u osmišljavanju projekata kojima se širi znanje o istini svakom plemenu, narodu i jeziku. Ako svetlost onih, koji tvrde da su obraćeni, ne zasja drugima, oni ne ispunjavaju Hristov nalog. SPS 261.2

Ne treba se opterećivati pitanjima koliko je dato u Božje delo, već radije razmotrimo koliko je uzeto iz Njegove riznice za udovoljavanje sebičnim željama. Ne treba računati koliko je radnika poslato u polje, nego razgovarati o tome koliko je onih koji su zatvorili oči kako ne bi videli svoju dužnost i služili drugima prema svojim sposobnostima. SPS 261.3

Koliko bi ljudi sada moglo biti zaposleno da je bilo sredstava u blagajni koja bi to omogućila! Koliko se objekata moglo iskoristiti za širenje Božjeg dela dok Njegovo proviđenje otvara put! Stotine njih moglo je raditi u polju čineći dobro u različitim oblastima, ali oni nisu tamo. Zašto? Sebičnost ih drži kod kuće; oni vole udobnost i tako ostaju daleko od Gospodnjeg vinograda. Neki bi išli u daleke krajeve, ali nemaju sredstava jer drugi nisu učinili ono što je trebalo. To su samo neki razlozi zašto tako malo radnika mora da trpi, kao kola otežala pod teretom snopova, dok drugi ne podmeću leđa. (R&H, 14. jul 1896) SPS 261.4

Dinar koji bi mogao spasiti dušu

Gospod se pobrinuo da poruka istine može dopreti do svakog, ali sredstva koja su stavljena u ruke Njegovih pristava u tu svrhu bila su sebično preusmerena na ugađanje sebi. Koliko su naši mladi nepromišljeno potrošili na ugađanje sebi i na izgled, iako bi bili podjednako srećni i bez toga. Svaki dinar koji imamo pripada Gospodu. Umesto što trošimo sredstva na nepotrebne stvari, treba ih uložiti u misionarski rad. SPS 261.5

Kako se otvaraju nova polja potreba za sredstvima sve je jača. Ako je ikada bilo potrebno biti ekonomičan, onda je to sada. Svi koji rade u Delu treba da shvate koliko je važno strogo slediti Spasiteljev primer samoodricanja i upravljanja sredstvima. Oni bi u tim sredstvima trebalo da vide poverenje koje im je Bog ukazao, i osećaju dužnost da budu odmereni i finansijski vešti u korišćenju novca svog Gospoda. Svaki novčić treba ceniti. Jedan dinar je sitnica, ali hiljadu dinara čine svotu i ako se potroše kako treba, mogu biti sredstvo spasavanja duše od smrti. Da su sva sredstva koja su naši ljudi rasipno potrošili na ugađanje sebi bila posvećena Božjem delu, blagajne ne bi bile prazne i mogle bi se otvoriti misije u svim delovima sveta. SPS 262.1

Neka vernici sada odlože svoj ponos i skinu svoje ukrase. Svako pri ruci treba da ima misionsku kasicu i da u nju ubacuje svaki novčić za koji je u iskušenju da potroši na ugađanje sebi. Međutim, mora se učiniti nešto više od običnog izdvajanja od viška. Moramo se odricati. Moramo žrtvovati neke svoje udobnosti i poželjne stvari. Propovednici moraju jasnije da iznose svoju poruku, ne samo da osuđuju ugađanje sebi i ponos u oblačenju, već i da govore o Isusu, Njegovom životu odricanja i žrtve. Kada se u srcu bude negovala ljubav, pobožnost i vera, u životu će se pojaviti dragoceni plodovi. (Historical Sketches of the Foreign Missions of the Seventh-day Adventists, str. 293) SPS 262.2