Put Kristu

POGLAVLJE 10—POZNANJE BOGA

Mnogobrojni su putevi kojima nam se Bog objavljuje i kojima nas dovodi u vezu sa sobom. Priroda se neprestano obraća našim osjetilima. Iskreno srce će biti dirnuto Božjom ljubavlju i slavom koje se otkrivaju u djelima njegovih ruku. Osjetljivo uho čuje i shvaća poruke koje Bog upućuje preko prirode. Zelena polja, veličanstveno drveće, pupoljci i cvjetovi, oblak koji prolazi, kiša koja pada, potok koji žubori, krasote neba, sve to govori našem srcu i poziva nas da se upoznamo s Onim tko je sve stvorio. PK 89.1

Naš je Spasitelj za svoje dragocjene pouke uzimao primjere iz prirode. Drveće, ptice, cvijeće u dolinama, brežuljci, jezera, prekrasno nebo, kao i događaji i okolnosti iz svakodnevnog života, sve je to bilo povezano s riječima istine, da bismo se tako što češće sjećali njegovih pouka, čak i usred nametljivih briga kojima je ispunjen čovjekov mučni život. PK 89.2

Bog bi želio da se njegova djeca dive njegovim djelima, da uživaju u jednostavnoj, tihoj ljepoti kojom je ukrasio naš zemaljski dom. Bog je ljubitelj ljepote, ali više od svake vanjske privlačnosti voli ljepotu karakte-ra; On bi želio da njegujemo nevinost i jednostavnost, tihe vrline cvijeća. PK 89.3

Kada bismo samo htjeli slušati, Božja djela stvaranja bi nam pružila dragocjene pouke o poslušnosti i povjerenju. Od zvijezda, koje na svojim nevidljivim stazama kroz prostor iz vijeka u vijek putuju određenim smjerom, pa sve do najmanjeg atoma — sve u prirodi pokorava se volji svoga Stvoritelja. A Bog se brine o svemu i održava sve što je stvorio. Onaj koji u svojoj ruci drži nebrojene svjetove u beskrajnom prostoru istovremeno se stara za potrebe malog smeđeg vrapca koji bezbrižno pjeva svoju jednostavnu pjesmicu. Nebeski Otac nježno bdi nad svima — nad ljudima koji odlaze na svoj svakodnevni teški rad i nad onima koji se mole; nad onima koji navečer idu na počinak i nad onima koji ustaju ujutro; nad bogatašem koji se gosti u svojoj palači i nad siromahom koji okuplja svoju djecu oko oskudne trpeze. Nema prolivene suze koju Bog nije vidio. Nema smiješka koji On nije opazio. PK 89.4

O, kada bismo u to potpuno vjerovali, oslobodili bismo se svih nepotrebnih briga! Naš život ne bi bio tako pun razočaranja kao što je sada; jer bismo sve svoje brige, i male i velike, predali u ruke Bogu, koga ne zbunjuje njihova množina, niti preopterećuje njihova težina. Mi bismo tada uživali u duševnom miru koji mnogi već dugo nisu osjetili. PK 90.1

Dok vaša osjetila uživaju u privlačnoj ljepoti Zemlje, mislite o svijetu koji će doći, svijetu koji nikada neće znati za zlokobnu medljiku grijeha i smrti; u kojemu lice prirode neće više biti prekriveno sjenkom prokletstva. Pokušajte zamisliti dom spašenih, ali imajte na umu da će on biti mnogo slavniji od svega što bi čak i najrazigranija mašta mogla naslikati. U raznovrsnim Božjim darovima u prirodi vidimo tek najslabiji odsjev njegove slave. Pisano je: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono ugotovi Bog onima koji ga ljube.« (1. Korinćanima 2, 9) PK 90.2

Pjesnik i prirodoslovac bi mogli mnogo pričati o prirodi, ali je kršćanin onaj koji s najvećim poštovanjem uživa u ljepoti Zemlje, jer prepoznaje djelo ruku svoga Oca, vidi njegovu ljubav u cvijetu, i grmu, i đrvetu Nitko ne može potpuno cijeniti značaj brijega i doline, rijeke i jezera, ako ih ne gleda kao izražaj Božje ljubavi prema čovjeku. PK 91.1

Bog nam govori preko djela svoje providnosti i preko utjecaja svoga Duha na naše srce. Iz prilika i okolnosti, iz promjena koje se svakodnevno odigravaju oko nas, možemo izvući dragocjene pouke, ako je naše srce otvoreno da ih shvati. Psalmist, prateći djela Božje providnosti, kaže: »Dobrote je Gospodnje puna Zemlja!« (Psalam 33, 5) »Tko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznaju milosti Gospodnje!« (Psalam 107,43) PK 91.2

Bog nam govori u svojoj Riječi. U njoj imamo najjasnije otkrivenje njegova karaktera, njegovog postupanja prema ljudima, i velikog djela otkupljenja. U njoj pred nama protiče povij est patrijaraha i proroka i drugih svetih ljudi iz starine. Bili su to ljudi »podložni slabostima kao i mi« (Jakov 5, 17^*).Mi ih gledamo kako se bore s obeshrabrenjem koje i nas obuzima, kako padaju u iskušenjima kao što mi padamo, i kako ipak hrabro ustaju i pobjeđuju Božjom milošću: i gledajući, stječemo hrabrost u svojoj težnji za pravednošću. I dok čitamo o dragocjenim iskustvima koja su im bila data, o vidjelu i ljubavi i blagoslovu u kojima su mogli uživati, o djelu koje su obavili milošću koja im je bila udijeljena, duh koji je njih nadahnjivao i u našem srcu rasplamsava plamen svetog natjecanja, čežnje da im budemo slični po karakteru — da kao i oni hodimo s Bogom. PK 91.3

Isus je rekao za starozavjetne spise — a koliko se više to odnosi na novozavjetne — »i ona svjedoče za mene« (Ivan 5, 39), Otkupitelja, Onoga u kome je središte svih naših nada u vječni život! Da, cijela Biblija govori o Kristu. Od prvog izvještaja o stvaranju — »i bez nje ništa nije postalo što je postalo« (Ivan 1,3) — sve do završnog obećanja, »i evo ću doći skoro« (Otkrivenje 22, 12), mi čitamo o njegovim djelima i slušamo njegov glas. Ako se želite upoznati sa Spasiteljem, proučavajte Sveto pismo! PK 92.1

Napunite cijelo svoje srce Božjim riječima. One su živa voda koja gasi vašu goruću žeđ. One su živi kruh s Neba. Isus objavljuje: »Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi!« A onda sam objašnjava: »Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su!« (Ivan 6, 53.63) Naše je tijelo izgrađeno od onoga što jedemo i pijemo; i kao što je to u tjelesnom životu, tako je i u duhovnom: ono o čemu razmišljamo udahnjuje raspoloženje i snagu našoj duhovnoj prirodi. PK 92.2

Otkupljenje je tema u koju bi i anđeli htjeli zaviriti; njome će se baviti i o njoj će pjevati otkupljeni u toku beskrajnih vijekova vječnosti. Zar nije onda i sada vrijedna pažljivog razmišljanja i proučavanja? Beskrajno Isusovo milosrđe i njegova beskrajna ljubav, žrtva koju je prinio nas radi — sve nas poziva na najozbiljnije i najsvečanije razmiš-ljanje. Trebalo bi da se bavimo karakterom našeg dragog Otkupitelja i Posrednika! Trebalo bi da razmišljamo o misiji Onoga koji je došao da spasi svoj narod od grijeha njihovih. I dok tako budemo razmatrali nebeske teme, naša vjera i ljubav će postajati sve jače, a naše molitve sve ugodnije Bogu, jer će u njima biti sve više vjere i ljubavi. One će biti razumne i vatrene. Naše će povjerenje u Isusa biti sve čvršće i svakoga dana ćemo stjecati živa iskustva s njegovom silom da »može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze ik Bogu«.^* PK 93.1

Dok budemo razmišljali o Spasiteljevom savršenstvu, mi ćemo poželjeti da se potpuno preobrazimo, da se u nama obnovi njegov bezgrešni lik. Naša će duša biti gladna i žedna da postane slična Onome koga obožava. Što se naše misli budu više bavile Kristom, to ćemo više o njemu govoriti drugima i potpunije ga predstavljati svijetu. PK 93.2

Biblija nije pisana samo za teologe; suprotno tome, ona je bila namijenjena običnim ljudima. Velike istine, neophodne za spasenje, u njoj su otkrivene jasno kao dan; i nitko neće pogriješiti niti zaći s puta osim onih koji se povode za svojim osobnim mišljenjem umjesto za jasno otkrivenom Božjom voljom. PK 93.3

Mi se ne smijemo povoditi za tvrdnjama bilo kojeg čovjeka o onome što uči Pismo, već moramo sami za sebe proučavati Božje riječi. Ako dopustimo drugima da umjesto nas misle, mi ćemo osakatiti svoju snagu i ograničiti svoje sposobnosti. Plemenite snage uma mogu tako zakržljati ako ih ne razvijamo razmišljanjem o temama koje su vrijedne da se njima bavimo, da možemo izgubiti sposobnost razumijevanja dubokog značenja Božje Riječi. Um će se razvijati ako ga zaposlimo istraživanjem međusobne povezanosti biblijskih tema, uspoređivanjem Pisma s Pismom, duhovne istine s duhovnom istinom. PK 94.1

Ništa nije korisnije za jačanje uma od prou-čavanja Pisma. Ni jedna druga knjiga nema toliko snage da uzdigne misli, da oživi sposobnosti, kao Biblija svojim dubokim, oplemenjavajućim istinama. Kada bi Božju Riječ proučavali onako kao što bi trebalo, ljudi bi se odlikovali širinom uma, plemenitošću karaktera, čvrstinom namjera, kakve se danas rijetko sreću. PK 94.2

Međutim, malo se koristi može izvući iz užurbanog čitanja Pisma. Netko može pročitati cijelu Bibliju, a opet propustiti da vidi njezinu ljepotu ili da shvati njezino duboko i skriveno značenje. Mnogo je korisnije proučavati jedan odsjek sve dok njegov značaj ne postane potpuno jasan, a njegov odnos prema planu spasenja očit, nego čitati mnoga poglavlja bez neke određene namjere i bez stjecanja ko- risnih pouka. Neka Biblija bude s vama! Kada vam se pruži prilika, čitajte je; urezujte tekstove u svoje pamćenje! Ćak i dok hodate ulicama, možete pročitati neki odsjek, razmišljati o njemu, i tako ga urezivati u pamćenje. PK 94.3

Mi ne možemo steći mudrost bez ozbiljnog, pažljivog proučavanja i molitve. Neki dijelovi Pisma su zaista tako jasni da ih nitko ne može pogrešno shvatiti; ali, ima i takvih čije značenje ne leži na površini, ne vidi se na prvi pogled. Pismo se mora uspoređivati s Pismom. Mora se brižljivo istraživati, uz molitvu i razmišljanje. I takvo će proučavanje biti bogato nagrađeno. Kao što rudar otkriva žile dragocjene kovine sakrivene ispod Zemljine površine, tako će i onaj koji ustrajno proučava Božju Riječ kao da traži zakopano blago, pronaći istine najveće vrijednosti, koje su bile sakrivene od pogleda nemarnog tražioca. Nadahnute riječi, ako se ozbiljno prime srcu, postat će slične potocima koji teku s izvora života. PK 95.1

Bibliju nikada ne smijemo proučavati bez molitve. Prije nego što otvorimo njezine stranice, treba da tražimo prosvjetljenje od Svetog Duha, i ono će nam biti dato. Kada je Natanael došao Isusu, Spasitelj je uzviknuo: »Evo pravog Izraelca u kome nema lukavstva!« Natanael reče: »Kako me poznaješ?« Isus odgovori: »Prije nego te pozva Filip vidjeh te kada bijaše pod smokvom!« (Ivan 1, 47.48) Isus će i nas vidjeti na tajnim mjestima molitve, ako od njega budemo tražili vidjelo da možemo znati što je istina. Anđeli iz svijeta vidjela bit će s onima koji ponizna srca traže da im Bog pokaže put. PK 95.2

Sveti Duh uzdiže i proslavlja Spasitelja. Njegova je dužnost da nam predstavi Krista, čistoću njegove pravednosti, i veliko spasenje koje imamo u njemu. Isus kaže: »On će... od mojega uzeti, i javit će vam!« (Ivan 16, 14) Duh istine je jedini uspješni učitelj božanske istine. Koliko je Bog ljubio ljudski rod kada je dao svoga Sina da umre za njega i odredio svoga Duha da bude učitelj i stalni vodič ljudi! PK 96.1