Put Kristu

POGLAVLJE 9—ŽIVOT I RAD

Bog je izvor života i svjetlosti i radosti cijelom svemiru. Kao zrake svjetlosli sa Sunca, kao vodena struja koja izbija iz živog izvora, blagoslovi se od njega izlijevaju na sva njegova stvorenja. I gdje god je život od Boga u srcima ljudi, izlijevat će se na druge u obliku ljubavi i blagoslova. PK 81.1

Naš je Spasitelj nalazio svoju radost u uzdizanju i otkupljenju grešnih ljudi. Da bi to postigao, nije smatrao ni svoj život suviše dragocjenim, već je pretrpio križ, ne mareći za sramotu. Tako su i anđeli stalno na poslu, starajući se za sreću drugih. U tome je njihova radost. Ono što bi sebično srce moglo smatrati ponižavajućom službom — služenje onima koji su bijedni i koji su u svakom pogledu niži od njih po karakteru i položaju — to je djelo bezgrešnih anđela. Duh Kristove ljubavi, koja je sebe žrtvovala, to je duh koji prožima Nebo, i sačinjava samu srž blaženstva Neba. To je duh koji će imati Kristovi sljedbenici, djelo koje će oni obavljati. PK 81.2

Kada Kristova ljubav ispunjava srce, ne može se sakriti kao što se ni slatki miris ne može sakriti. Njezin će sveti utjecaj osjećati svi s kojima se budemo susretali. Kristov duh u srcu je sličan izvoru u pustinji, koji teče da osvježi sve i da u onima koji su blizu smrti probudi želju da se napiju vode života. PK 81.3

Ljubav prema Isusu pokazat ćemo željom da radimo kao što je On radio, na blagoslov i uzdizanje čovječanstva. Ona će navoditi na ljubav, nježnost i sućut prema svim stvorenjima o kojima se stara naš nebeski Otac. PK 81.4

Spasiteljev život na Zemlji nije bio ispunjen dokolicom i ugađanjem sebi; On je ulagao stalne, ozbiljne, neumorne napore da spasi Izgubljeno čovječanstvo. Od jaslica do Golgote, On je išao putem samoodricanja, nije tražio da bude oslobođen mučnih zadataka, teških putovanja, iscrpljujuće brige i rada. On je rekao: »Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.« (Matej 20, 28) To je bio najuzvišeniji cilj njegova života. Sve drugo je bilo manje važno i podređeno tome. Njegovo jelo i piće bilo je da ispuni Božju volju i da završi njegov posao. U svom radu nije isticao sebe niti tražio osobne koristi. PK 82.1

Tako će i oni koji su dobili Kristovu milost biti spremni da prinesu svaku žrtvu da bi i drugi, za koje je On umro, mogli primiti nebeski dar. Oni će učiniti sve što je u njihovoj moći da svojim boravkom u svijetu načine taj svijet što boljim. Ovaj duh je pravi rod istinski obraćene duše. Čim netko dođe Kristu, u njegovom se srcu rađa želja da objavi drugima kakvog je dragocjenog prijatelja stekao u Isusu; spasonosna i posvećujuća istina ne može ostati zatvorena u njegovu srcu. Ako smo odje-veni u Kristovu pravednost, ako smo ispunjeni radošću njegovog Duha koji u nama stanuje, nećemo moći ostati na miru. Ako smo okusili i vidjeli da je dobar Gospod, imat ćemo o čemu govoriti. Kao i Filip, kada je našao Spa- sitelja, pozvat ćemo i druge k njemu. Trudit ćemo se da im prikažemo svu Kristovu privlačnost, kao i nevidljivu stvarnost svijeta koji će doći. U nama će plamtjeti želja da idemo putem kojim je Isus prošao. Duboko ćemo čez-nuli da i drugi oko nas ugledaju »Janje Božje koje uze na se grijehe svijeta« (Ivan 1, 29). PK 82.2

Napori da budemo na blagoslov drugima, i nama će donositi blagoslov. Upravo nam je zato Bog i pružio priliku da sudjelujemo u planu spasenja. On je ljudima osigurao prednost da dobiju dio u božanskoj prirodi i da, sa svoje strane, šire blagoslove svojim bližnjima. To je najviša čast, najveća radost, koju je Bog mogao dati ljudima. Oni koji na ovaj način postaju sudionici u djelu ljubavi, dolaze u najveću blizinu svoga Stvoritelja. PK 83.1

Bog je vijest evanđelja, i cijelo djelo službe ljubavi, mogao povjeriti nebeskim anđelima. Mogao se poslužiti i drugim sredstvima da ispuni svoju namjeru. Ali, u svojoj neograničenoj ljubavi, On je odlučio da nas učini svojim suradnicima, Kristovim i anđeoskim suradnicima, da bismo mogli uživati blagoslove, radost, duhovnu okrepu, plodove te nesebične službe. PK 83.2

Mi ćemo se bolje razumjeti s Kristom, ako budemo imali zajednicu s njime u njegovim mukama.^*Svaka žrtva, koja se prinosi radi dobra drugih, jača duh dobročinstva u sircu davaoca, približava ga sve više Otkupitelju svijeta, koji^**»bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovim siromaštvom obogatite«. Jedino ako na taj način ispunjavamo namjeru s kojom nas je Bog stvorio, život nam može biti na blagoslov. PK 83.3

Ako budete pošli da radite onako kako je to Krist odredio svojim učenicima, ako budete zadobivali duše za njega, osjetit ćete potrebu za dubljim duhovnim iskustvom i većim duhovnim znanjem, i bit ćete gladni i žedni pravednosti. Vi ćete se u molitvi boriti s Bogom, vaša će se vjera ojačati i vi ćete sve obilnije piti sa izvora spasenja. Protivljenje i nevolje na koje ćete nailaziti gonit će vas Bibliji i molitvi. Vi ćete rasti u milosti i u poznanju Krista, i stjecati bogato iskustvo. PK 84.1

Duh nesebičnog rada za bližnje daje dubinu, stabilnost i Kristovu ljepotu karakteru, a onome koji ga ima donosi mir i sreću. Težnje postaju uzvišenije. Nema više mjesta za tromost ili sebičnost. Oni koji na ovaj način razvijaju kršćanske vrline, rast će i jačat će u radu za Boga. Imat će sposobnost jasnog duhovnog opažanja, postojanu i sve veću vjeru, bit će sve silniji u molitvi. Božji Duh, djelujući na njihov duh, izaziva u duši sveti sklad kao odgovor na božanski doticaj. Oni koji se tako posvete nesebičnom naporu za dobro drugih, na najsigurniji način grade svoje vlastito spasenje. PK 84.2

Jedini način da netko raste u milosti jest da se nesebično prihvati posla koji nam je Krist dao — da, prema mjeri svojih sposobnosti, pomaže i bude na blagoslov onima kojima je potrebna naša pomoć. Snaga se stječe vježbanjem; aktivnost je osnovni uvjet života. Oni koji pokušavaju živjeti kršćanskim životom pasivno prihvaćajući blagoslove koje im Božja milost daje i ne čine ništa za Krista, jednostavno pokušavaju da žive i da se hrane bez rada. A u duhovnom, isto kao i u tjelesnom životu, to uvijek dovodi do degeneracije i raspadanja. Čovjek koji bi odbio da izlaže naporu svoje udove uskoro bi izgubio svaku sposobnost da se njima služi. Tako i kršćanin koji ne vježba snage koje je dobio od Boga, ne samo da neće rasti u Kristu, nego će izgubiti i snagu koju već ima. PK 84.3

Kristova Crkva je od Boga dobila zadaću da spašava ljude. Njezina je misija da evanđelje odnese svijetu. To je obaveza svakog kršćanina. Svaki pojedini, u skladu s talentima i prilikama koje ima, treba da ispuni Spasiteljev nalog. Kristova ljubav, koja nam je otkrivena, čini nas dužnicima svih koji ne poznaju Kris-ta. Bog nam je dao vidjelo, ne samo za nas same, već i za sve njih. PK 85.1

Da su Kristovi sljedbenici bili svjesni svoje dužnosti, bilo bi ih na tisuće u neznabožačkim zemljama u kojima danas samo jedan propovijeda evanđelje. I svi oni koji se ne bi mogli osobno prihvatiti tog posla, ipak bi ga podupirali svojim sredstvima, svojim srcem i svojim molitvama. Osim toga, i u kršćanskim zemljama bi se mnogo ozbiljnije radilo s ljudima. PK 85.2

Da bismo radili za Krista, nije ni potrebno da idemo u neznabožačke zemlje, ili da čak napuštamo uski krug svoga doma, ako nas dužnost uz njega veže. Mi to možemo raditi u krugu doma, u crkvi, među onima s kojima se družimo, među onima s kojima nas vežu poslovne veze. PK 85.3

Veći dio svoga života na Zemlji naš Spasitelj je proveo strpljivo radeći u tesarskoj radionici u Nazaretu. Anđeli na službi pratili su Gospodara života dok je rame uz rame hodao sa seljacima i radnicima, koji ga nisu prepoznavali niti mu odavali čast. On je isto tako vjerno obavljao svoju misiju kada je radio kao skromni zanatlija kao i kada je liječio bolesne ili hodao po vjetrom uzburkanim valovima Galilejskog jezera. Prema tome, i u najskromnijim dužnostima života i na najnižim položajima mi možemo hodati i raditi s Isusom. PK 86.1

Apostol kaže: »Svaki, braćo, u čemu je tko pozvan, u onome neka ostane pred Gospodom!« (1. Korinćanima 7, 24) Poslovni čovjek može tako voditi svoje poslove da svojom vjernošću proslavi svoga Učitelja. Ako je pravi Kristov sljedbenik,, tada će svoju religiju unositi u sve što čini, i ljudima otkrivati Kristov duh. Mehaničar može biti vrijedan i vjeran predstavnik Onoga koji je naporno radio, baveći se svojim skromnim životnim pozivom među galilejskim brdima. Svi oni koji se zovu Kristovim imenom treba da rade tako da i drugi, videći njihova dobra djela, budu navedeni da slave svoga Stvoritelja i Otkupitelja. PK 86.2

Mnogi su odbijali da svoje darove iskoriste u Kristovoj službi, izgovarajući se da drugi imaju mnogo više sposobnosti i prednosti. Proširilo se mišljenje da se samo od onih koji su posebno talentirani može zahtijevati da svoje sposobnosti posvete službi za Boga, Mnogi su počeli smatrati da su talenti dati samo određenoj, izabranoj klasi, a da su ostali isključeni pa, prema tome, nisu ni pozvani da sudjeluju u naporima ni u nagradama. Međutim, u Kristovoj priči nije tako prikazano. Kada je gospodar kuće sazvao svoje sluge, svakome je dao to tako njegov posao. PK 86.3

U duhu ljubavi i najskromnije životne dužnosti možemo obavljati »kao Gospoda« (Kološanima 3, 23). Ako se Božja ljubav srcu, pokazat će se i u životu. Širit ćemo oko sebe prijatnu Kristovu atmosferu, i svojim utjecajem oplemenjivati druge i biti im na blatugoslov. PK 87.1

Ne čekajte posebne prilike ili izvanredne sposobnosti da počnete raditi za Boga. Ne brinite se o tome što će svijet misliti o vama. Ako je vaš svakodnevni život svjedočanstvo čistoče i iskrenosti vaše vjere, ako su vaši bližnji sigurni da im želite biti na blagoslov, vaši napori nikada neće biti potpuno uzaludni. PK 87.2

Najskromniji i najsiromašniji Isusovi učenici mogu biti na blagoslov drugima. Možda i neće biti svjesni da čine neko naročito dobro, ali će svojim nesvjesnim utjecajem pokrenuti valove blagoslova koji će se širiti i produbljivati, i sve do dana konačnog obračuna oni neće ni znati za njihove blagoslovljene posljedice. Oni ne osjećaju niti znaju da čine nešto veliko. Od njih se ne traži da sebe muče brigom oko uspjeha. Treba samo da idu mirno naprijed, vjerno obavljajući djelo koje im je dodijelila Božja providnost, i njihov život neće proći uzalud. Njihova će duša postajati sve sličnija Kristu; oni su Božji suradnici u ovom životu i na taj se način pripremaju za uzvišeniji rad i nepomućene radosti u životu koji će doći. PK 87.3