Kršćanska Služba

Svjedoci

Mi smo Kristovi svjedoci i ne smijemo dopustiti da svjetovni probici i planovi zaokupe naše vrijeme i pozornost. (9T, str. 53,54) KS 17.2

“Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina ... Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci.” “Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.” (Izaija 43,10-12; 42,6.7) Djela apostolska, str. 7) KS 17.3

Ljudi u svijetu obožavaju lažne bogove. Njih treba odvratiti od njihovog lažng bogoštovlja, ali ne osuđivanjem njihovih idola, već pokazivanjem nečega što je mnogo bolje. Treba objaviti Božju dobrotu. “Vi ste mi svjedoci”, kaže Gospodin. ( Isusove usporedbe , str. 202) KS 17.4

Svi koji žele ući u Božji grad, moraju tijekom svojeg zemaljskog života svojim postupcima objaviti Krista. To je ono što ih čini Kristovim vjesnicima, Njegovim svjedocima. Oni trebaju pružiti jasno, određeno svjedočanstvo protiv svih zlih postupaka, upućujući grešnike Jaganjcu Božjem koji uze na se grijehe svijeta. (9T, str. 23) KS 17.5

Učenici su trebali poći kao Kristovi svjedoci da objave svijetu što su od Njega vidjeli i čuli. Njihova je služba bila najvažnija služba u koju su ljudska bića ikad bila pozvana; mogla se usporediti samo sa službom samoga Krista. Trebali su biti Božji suradnici u spašavanju ljudi. Djela apostolska, str. 13) KS 17.6

Božanski učitelj kaže: “Samo moj Duh ima moć i autoritet naučiti i osuditi za grijeh. Vanjske stvari vrše samo privremeni dojam na um. Ja ću utisnuti istinu u savjest i ljudi će postati moji svjedoci, po čitavom svijetu objavljivat će moje zahtjeve u vezi s čovjekovim vremenom, novcem i umom.” (7T, str. 159) KS 18.1

Naše priznanje Njegove vjernosti izabrano je nebesko sredstvo za otkrivanje Krista svijetu. Mi trebamo prepoznati Njegovu milost onako kako su je obznanili sveti ljudi iz davnina; ali najdjelotvornije je svjedočanstvo našega osobnog iskustva. Mi smo Božji svjedoci dok u sebi otkrivamo djelovanje božanske sile. Svaki pojedinac ima život koji se izdvaja od svih drugih i iskustvo koje se bitno razlikuje od njihovog. Bog želi da se naša hvala uzdiže k Njemu, obilježena našom posebnošću. Ovakvo dragocjeno objavljivanje na hvalu slave Njegove milosti, poduprto kršćanskim životom, ima neodoljivu silu koja djeluje za spasenje duša. ( Isusov život , str. 278) KS 18.2

Bog ne može objaviti svoju volju i čuda svoje milosti među nevjernima ako nema svjedoke razasute po cijeloj Zemlji. Njegov je plan da oni koji sudjeluju u ovom velikom spasenju preko Isusa Krista, budu Njegovi misionari, svjetionici po čitavom svijetu; da budu putokaz ljudima, živa poslanica poznata i čitljiva svim ljudima, da njihova vjera i djela svjedoče da se približava Spasiteljev dolazak i da pokažu da nisu uzalud primili Božju milost. Ljudi moraju biti opomenuti kako bi se pripremili za sud koji dolazi. (2T, str. 631,632) KS 18.3

Dok su [učenici] razmišljali o Njegovom čistom, svetom životu, osjećali su da nijedan napor neće biti pretežak, nijedna žrtva prevelika, samo ako u svojem životu budu mogli prikazati ljupkost Kristova karaktera. O, kad bi još jednom mogli proživjeti protekle tri godine, mislili su, kako bi drukčije postupili! Kad bi ponovno mogli vidjeti Učitelja, kako bi se trudili da Mu pokažu koliko Ga silno vole; i kako su iskreno žalili što su Ga znali ožalostiti bilo riječju ili djelom nevjere! Ali tješila ih je pomisao da im je oprošteno. Sad su odlučili da će, koliko to bude moguće, okajati svoje nevjere tako što će Ga odvažno priznati pred svijetom. Djela apostolska, str. 24) KS 19.1

Dva čovjeka izliječena od demona bili su prvi misionari koje je Isus poslao da propovijedaju Evanđelje u području Dekapolisa. Ovi ljudi imali su prednost slušati Isusov nauk samo nekoliko trenutaka. Do njihovih ušiju nikada nije doprla nijedna propovijed s Njegovih usana. Nisu mogli poučavati narod kao što su to mogli učenici koji su svakodnevno bili s Isusom. Međutim, u sebi su nosili dokaze da je Isus Mesija. Mogli su reći ono što su znali; ono što su sami vidjeli i čuli i osjetili od Kristove sile. To može učiniti svatko čije je srce taknula Božja milost. Ivan, ljubljeni apostol, napisao je: “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života ... što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama.” (1. Ivanova 1,1-3) Kao Kristovi svjedoci trebamo reći ono što znamo, ono što smo sami vidjeli, čuli i osjetili. Ako smo korak za korakom slijedili Isusa, moći ćemo nešto određeno reći o načinu na koji nas je vodio. Možemo reći kako smo provjerili Njegovo obećanje i utvrdili da je istinito. Možemo posvjedočiti ono što znamo o Kristovoj milosti. To je svjedočanstvo na koje nas Gospodin poziva, a zbog njegovog nedostatka svijet gine. (Isusovživot, str. 273) KS 19.2