Kršćanska Služba

Poziv pojedincu

Svakom je kršćaninu određen poseban posao. (SW, 2. kolovoza 1904.) KS 9.6

Bog zahtijeva da svatko bude radnik u Njegovom vinogradu. Ti trebaš prihvatiti posao koji ti je povjeren i vjerno ga obavljaj. (BE, 10. lipnja 1901.) KS 10.1

Kada bi svatko od vas bio živi misionar, vijest za ovo vrijeme bila bi brzo objavljena u svim zemljama, svakom narodu, plemenu i jeziku. (6T, str. 438) KS 10.2

Svaki pravi učenik rađa se za Božje kraljevstvo kao misionar. Onaj tko pije od vode postaje izvor života. Primatelj postaje davatelj. Kristova milost u duši je kao izvor u pustinji koji izvire da osvježi sve i učini one koji su blizu smrti željnima vode života. {Isusov život, str. 145) KS 10.3

Bog očekuje osobnu službu od svakoga komu je povjerio poznavanje istine za ovo vrijeme. Ne mogu svi otići kao misionari u strane zemlje, ali svi mogu biti misionari u domu, u svojoj obitelji i susjedstvu. (9T, str. 30) KS 10.4

Krist je stajao samo nekoliko koraka od nebeskog prijestolja kada je svojim učenicima dao nalog. Uključujući kao misionare sve koji su vjerovali u Njegovo ime, On je rekao: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju.” (Marko 16,15) Trebala ih je pratiti Božja sila. (SW, 20. rujna 1904.) KS 10.5

Spašavanje duša treba biti životni posao svakome tko propovijeda Krista. Mi smo dužnici svijetu za milost koja nam je dana od Boga, za svjetlo koje sjaji na nas i za otkrivenu ljepotu i silu istine. (4T, str. 53) KS 10.6

Ljudi svuda naginju k tomu da djelovanje organizacije uzmu kao zamjenu za individualno djelovanje. Ljudska mudrost naginje k ujedinjavanju, centralizaciji, k formiranju velikih Crkava i ustanova. Ljudi masovno prepuštaju institucijama i organizacijama djela dobročinstva; oni se povlače od dodira sa svijetom, i tako se njihova srca hlade. Oni su zaokupljeni vlastitom osobnošću i postaju neosjetljivi. U njihovoj duši izumire ljubav za Boga i čovjeka. KS 10.7

Svojim sljedbenicima Krist povjerava djelo koje ne može obaviti njihov zastupnik, opunomoćenik. Služba bolesnima i siromašnima, objavljivanje evanđelja onima koji su izgubljeni — nešto je što se ne može prepustiti odborima ili organiziranim dobrotvornim društvima. Zahtjev djela evanđelja jest individualna odgovornost, individualni napori, osobna žrtva. (Put u bolji život, str. 82) KS 11.1

Svatko tko je primio božansko svjetlo, treba osvjetljavati put onima koji ne poznaju Svjetlo života. (Djela apostolska, str. 112) KS 11.2

Svakome je dodijeljen posao i nitko ne može zamijeniti drugoga. Svatko ima čudesnu zadaću, koju ne može zanemariti ili podcijeniti jer njezino ispunjenje donosi blagostanje nekoj duši, a zanemarivanje bol nekome za koga je Krist umro. (RH, 12. prosinca 1893.) KS 11.3

Svi trebamo biti Božji suradnici. On lijene ne priznaje za svoje sluge. Svaki vjernik Crkve treba osjećati da život i napredak Crkve ovisi o smjeru njegovog djelovanja. (RH, 15. veljače 1887.) KS 11.4

Svaka duša koju je Krist izbavio pozvana je da radi u Njegovo ime na spasenju izgubljenih. To djelo bilo je zanemareno u Izraelu. Zar ga i danas ne zanemaruju upravo oni koji sebe smatraju Kristovim sljedbenicima? ( Isusove usporedbe, str. 123,124) KS 11.5

Za svakoga postoji posao. Svaka duša koja vjeruje u istinu, treba stajati na svojem mjestu i reći: “Evo me, mene pošalji.” (Izaija 6,8) (6T, str. 49) KS 11.6

Prednost je svakoga kršćanina ne samo da očekuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Krista. (Isusove usporedbe, str. 39) KS 12.1

Tko postaje Božjim djetetom, treba odsad sebe smatrati karikom u lancu spuštenom s Neba za dobro čovječanstva. On treba hoditi zajedno s Kristom, pokušavajući naći i spasiti stoje izgubljeno. ( Put u bolji život , str. 55) KS 12.2

Svatko može imati neku zadaću. Neka nitko ne misli da nigdje ne bi mogao služiti Kristu. Spasitelj se poistovjećuje sa svakim ljudskim djetetom. ( Put u bolji život , str. 55) KS 12.3

Obveza je onih koji su se zavjetom službe sjedinili s Gospodinom, da se sjedine s Njim u velikom, veličanstvenom djelu spašavanja duša. (7T, str. 19) KS 12.4

Polje je tako veliko, plan tako sveobuhvatan, da će svako posvećeno srce biti obuhvaćeno službom kao oruđe božanske sile. (9T, str. 47) KS 12.5

Ljudi su oruđa u Božjim rukama, kojima se On služi da ostvari svoje namjere milosti i milosrđa. Svakome je povjerena određena zadaća; svakome je zajamčena mjera svjetlosti prilagođena potrebama njegovog vremena i dostatna da ga osposobi za izvršenje zadaće koju mu je Bog povjerio. ( Velika borba, Zagreb 2010., str. 271) KS 12.6

Dugo je Bog čekao da duh službe obuzme cijelu Crkvu i da svatko prema svojim sposobnostima radi za Njega. Djela apostolska, str. 70) KS 12.7

Kad je poslao Dvanaestoricu, a malo poslije Sedamdesetoricu, da naviještaju kraljevstvo Božje, učio ih je da je njihova dužnost prenijeti drugima ono što je On objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao ih je za individualni rad, koji se trebao širiti kako se njihov broj bude povećavao, da bi u konačnici doprli do najudaljenijih krajeva Zemlje. Djela apostolska, str. 21) KS 12.8

Za ispunjenje ovog naloga odgovornost ne počiva samo na rukopoloženom propovjedniku. Svatko tko je primio Krista pozvan je da radi na spašavanju svojih bližnjih. Djela apostolska, str. 69) KS 13.1

Pravi karakter Crkve mjeri se ne po onome što ispovijeda, ne po imenima u crkvenoj knjizi, već po tome što stvarno čini za svojega Gospodara, po broju svojih ustrajnih, vjernih radnika. Osobna zainteresiranost i osobni napor pojedinca ostvarit će više za Kristovu stvar nego što mogu učiniti propovijedi i ispovijedanje vjere. (RH, 6. rujna 1881.) KS 13.2

Gdje god se osnuje crkva, svi članovi trebaju se aktivno uključiti u misionarsko djelo. Oni trebaju posjetiti svaku obitelj u susjedstvu i upoznati njihovo duhovno stanje. (6T, str. 296) KS 13.3

Nisu svi vjernici Crkve pozvani da rade u stranim zemljama, ali svi imaju dio koji trebaju obaviti u velikom djelu nošenja svjetla svijetu. Kristovo Evanđelje se probija i širi. U dan Božji nitko neće imati opravdanja što se isključio zbog svojih osobnih sebičnih probitaka. Za svaki um i za svaku ruku ima posla. Postoje različiti poslovi, prilagođeni različitim umovima i raznim sposobnostima. (HS, str. 290,291) KS 13.4

On vam je povjerio svetu istinu; Krist koji boravi u pojedinim članovima Crkve izvor je vode koja izvire i teče u vječni život. Vi ste krivi pred Bogom ako ne učinite sve što možete da drugima podijelite tu živu vodu. (HS, str. 291) KS 13.5

Kao kršćani mi ne činimo ni dvadeseti dio od onoga što bismo mogli učiniti u zadobivanju duša za Krista. Svijet treba opomenuti i svaki iskreni kršćanin bit će vodič i primjer drugima u vjernosti, u nošenju križa, u brzom i odlučnom djelovanju, u pravoj vjernosti istini, u žrtvama i radu za unapređenje Božje stvari. (RH, 23. kolovoza 1881.) KS 14.1

Onoliko koliko mu prilike dopuštaju, svatko tko je primio svjetlost istine ima istu odgovornost kao što je imao prorok Ezekiel kome je došla riječ: “Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime.” (Ezekiel 3,17) (9T, str. 19,20) KS 14.2

Svakome tko postane dionikom njegove milosti, Gospod povjerava rad za druge. Mi svi, pojedinačno, trebamo reći, stojeći na svom mjestu i u svom okružju: “Evo me, mene pošalji.” (Izaija 6,8) Propovjednik Riječi, medicinska sestra u misiji, kršćanski liječnik, kršćanin kao pojedinac, bio on trgovac ili poljodjelac, intelektualac ili obrtnik — odgovornost leži na svima. Naša je zadaća da ljudima otkrijemo evanđelje o njihovu spasenju. Sve ono čega se prihvatimo treba postati sredstvom za taj cilj. (Put u bolji život, str. 83) KS 14.3

Kada je gospodar kuće pozvao svoje sluge, dao je svakome svoj posao. Cijela Božja obitelj odgovorna je za savjesnu uporabu dobara svojega Gospodina. Svaki pojedinac, od najnižeg i najneznatnijeg, moralni je čimbenik obdaren sposobnostima za koje je odgovoran Bogu. (BE, 10. lipnja 1901.) KS 14.4