Savjeti Za Crkvu

65/326

Izlijevanju Duha Svetoga mora prethoditi jedinstvo

Zapazite da se Duh izlio nakon što što su učenici postigli savršeno jedinstvo. Tada više nisu težili za najvišim mjestom. Bili su jedne misli. Sve su nesporazume otklonili. A svjedočanstvo koje su iznijeli nakon što su dobili Duha bilo je isto. Zapazite riječi: “U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša.” (Djela 4,32) Duh Onoga koji je umro da bi grešnici mogli živjeti, oživio je čitavu zajednicu vjernika. SZC 122.1

Učenici nisu tražili blagoslove za sebe. Osjećali su teret za duše. Evanđelje se trebalo odnijeti do krajeva svijeta i oni su se oslonili na dar koji je Krist obećao. Tada se izlio Duh Sveti i tisuće su se obratile u jedan dan. SZC 122.2

To se može dogoditi i sada. Neka kršćani uklone svaku neslogu i predaju se Bogu za spašavanje izgubljenih. Neka traže u vjeri obećani blagoslov i on će doći. Izlijevanje Duha u apostolske dane bila je “rana kiša” i rezultat je bio slavan. Ali kasna kiša bit će još izobilnija. Što je obećano onima koji žive u posljednje dane? “Vratite se u Tvrđavu, izgnanici puni nade, još danas — ja navješćujem — dvostruko ću ti uzvratiti. ... Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno. Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu.” (Zaharija 9,12; 10,1) (Testimonies for the Church, sv. 8, 20,21) SZC 122.3