Savjeti Za Crkvu

Kako je svjetlo dolazilo proroku

Kao što smo vidjeli, Gospodin je u određeno vrijeme rekao sinovima Izraelovim da će im se obraćati preko proroka. Kazao je: “Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.” (Brojevi 12,6) SZC 12.2

Prije smo rekli da je viđenje iz 1858. o velikoj borbi bilo popraćeno određenim fizičkim pojavama. Netko bi logično mogao zapitati zašto su viđenja dana na takav način. Nesumnjivo zato da uspostave povjerenje naroda i uvjere ga da Gospodin doista govori proroku. Gospođa White nije često spominjala pojedinosti o svojem stanju dok je bila u viđenju, ali jednom je prigodom rekla: “Ove vijesti su tako dane da potvrde vjeru svih, kako bismo u ove posljednje dane mogli imati povjerenje u Duh proroštva.” SZC 12.3

Kako se rad gospođe White razvijao, moglo ga se provjeravati po njegovim rezultatima. “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.” Ali da bi se plod razvio treba vremena i Gospodin je od početka davao dokaze u vezi s davanjem viđenja, koji su pomogli ljudima da vjeruju. SZC 12.4

Nisu sva viđenja dobivena u javnosti bila praćena fizičkim pojavama. Gospodin je obećao da će komunicirati s prorocima i preko sna (Brojevi 12,16). To su proročki snovi, slični Danielovim. Daniel izjavljuje: “Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.” (Daniel 7,1) Kada Daniel govori što mu je otkriveno, u nekoliko slučajeva kaže: “Vidio sam u noćnim viđenjima.” Slično je i gospoda White dobivala viđenja noću dok joj se um odmarao. Njezini spisi često sadrže uvodnu rečenicu: “U noćnom viđenju bile su mi neke stvari jasno pokazane.” Često je Bog progovorio proroku u proročkom snu. Mogu se pojaviti pitanja u vezi s odnosom između proročkog sna ili noćnog viđenja i običnog sna. O tome je gospođa White pisala 1868. godine: SZC 13.1

“Mnogo je snova koji se javljaju od običnih stvari u životu, s kojima Božji Duh nema veze. Postoje i lažni snovi, kao i lažna viđenja koja su nadahnuta Sotoninim duhom. Ali snovi od Gospodina izjednačeni su u Božjoj riječi s viđenjima. Uzimajući u obzir osobe koje ih imaju i okolnosti u kojima su dani, takvi snovi sadrže vlastite dokaze svoje vjerodostojnosti.” SZC 13.2

Dosta kasno u životu gospođe White, njezin sin, starješina W. C. White, nastojeći pomoći onima koji su bili manje informirani, pitao je majku: “Majko, ti često govoriš o stvarima koje su ti otkrivene noću. Govoriš o snovima u kojima ti dođe svjetlo. Svi mi imamo snove. Kako znaš da ti Bog govori preko snova o kojima tako često govoriš?” SZC 13.3

Ona mu je odgovorila: “Zašto što isti anđeo koji stoji pokraj mene i upućuje me u noćnim viđenjima, stoji pokraj mene i u dnevnim viđenjima.” Nebesko biće o kojemu je govorila i u drugim prigodama bilo je “anđeo”, “moj vodič”, “moj instruktor” i slično. SZC 13.4

Nije bilo zabune u umu proročice, niti pitanja o otkrivenjima koja je dobivala u noćnim satima, u vezi s okolnostima koje su sasvim jasno pokazivale da su upute stizale od Boga. SZC 13.5

Gospođa White je dobivala viđenja i u drugim prigodama — dok se molila, govorila ili pisala. Ako je javno govorila ili se molila, oni koji su bili pokraj nje nisu bili svjesni viđenja ako nije bilo kratke stanke. Jednom je napisala: SZC 13.6

“Dok sam bila u ozbiljnoj molitvi, izgubila sam se za sve oko sebe; prostorija je bila ispunjena svjetlom i ja sam čula poruku upućenu skupu koji mi se činio da je Generalna konferencija.” SZC 14.1

Od mnogih viđenja koja je gospoda White dobivala tijekom svoje duge službe od sedamdeset godina, najduže viđenje trajalo je četiri sata, a najkraće kratki trenutak. Često su viđenja trajala pola sata ili nešto malo duže. Ali nijednim se pravilom ne mogu obuhvatiti sva viđenja; Pavao piše: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše očima po prorocima.” (Hebrejima 1,1) SZC 14.2

Svjetlo je dano proroku preko viđenja, ali prorok nije pisao dok je bio u viđenju. Njegov posao nije bio mehanički. Rijetko je Gospodin dao riječi koje je trebao ponoviti ili je anđeo ravnao rukom proroka da napiše točne riječi. Prosvijetljen viđenjima, prorok je govorio iz uma ili zapisao riječi koje su prenosile svjetlo i upute slušateljima. SZC 14.3

Mogli bismo pitati kako je prorokov um bio rasvijetljen - kako je dobio informacije i upute koje je trebao prenijeti narodu. Kao što se prema jednom pravilu ne može odrediti radi li se o viđenju, tako se ni prema jednom pravilu ne može odrediti način na koji prorok prima nadahnutu vijest. Međutim, u svakom slučaju jasno je da je živo iskustvo ostavilo neizbrisiv trag na um proroka. I upravo kao što ono što vidimo i doživljavamo ostavlja mnogo dublje dojmove na naš um od onoga što samo čujemo, tako su prizori koje su vidjeli proroci, koji su po svemu sudeći prisustvovali dramatičnim događajima, ostavljali dublji i trajniji dojam na njihov um. Gospoda White jednom je pisala: “Moja je pozornost često usmjerena na prizore koji se zbivaju na Zemlji. Katkad bivam prenesena daleko u budućnost i pokaže mi se što će se zbiti. I onda mi se opet pokažu stvari kao da su se odigrale u prošlosti.” SZC 14.4

Iz ovoga je očito da je Ellen G. White vidjela ove događaje kao da je bila očevidac. Oni su se ponovno odigrali pred njom u viđenju i tako su ostavili živi trag u njezinom umu. SZC 14.5

Drugi put joj je izgledalo kao da stvarno sudjeluje u prizoru koji joj je prikazan, pa je osjetila, vidjela i čula, i to se dojmilo njezinog uma na nezaboravan način. Takvo je bilo njezino prvo viđenje (Viđenje o nagradi vjernih), prikazano na stranicama 37-41 u ovoj knjizi. SZC 14.6

U drugim prigodama, dok se nalazila u viđenju, gospođi White se činilo da prisustvuje nekom skupu u domu ili u ustanovi koja se nalazila jako daleko. Ovaj osjećaj prisutnosti na takvim skupovima bio je tako živ da je u pojedinosti mogla izvijestiti o postupcima i riječima koje su izgovorile različite osobe. Jednom je u viđenju gospođa White imala osjećaj da je povedena u obilazak jedne od naših zdravstvenih ustanova i tijekom posjeta promatrala sve što se zbiva u njezinim prostorijama. O tome je pisala: SZC 15.1

“Lakomislen govor, budalaste pošalice, besmisleni smijeh osjećala sam bolno u uhu. ... Bila sam zapanjena kada sam vidjela izljeve ljubomore i slušala riječi zavisti, bezobzirni govor koji je postidio Božje anđele.” SZC 15.2

Onda su joj pokazani mnogo ugodniji prizori u istoj ustanovi. Bila je odvedena u prostorije iz “kojih se čuo glas molitve. Kako je ovaj zvuk dobrodošao!” Na osnovi ovog navodnog posjeta ustanovi i riječi anđela koji ju je navodno vodio kroz različite odjele i prostorije, bila je napisana vijest s uputama. SZC 15.3

Često je gospoda White dobila svjetlo u živim simboličnim prikazima. Jedan takav prikaz jasno je opisan u sljedećim rečenicama, uzetim iz privatne vijesti poslane jednom vodećem radniku kojega je vidjela izloženog opasnosti: SZC 15.4

“Drugom prigodom bio si mi prikazan kao general na konju koji nosi zastavu. Netko je došao i uzeo zastavu iz tvoje ruke; na zastavi su bile ispisane riječi: ‘Zapovijedi Božje i vjera Isusova.’ Zastava je bila zgažena u prašini. Vidjela sam te okružena ljudima koji su te povezali sa svijetom.” SZC 15.5

Bilo je trenutaka kad su gospodi White bili prikazani različiti, suprotni pogledi - jedan je ilustrirao ono što će se dogoditi ako se budu slijedili izvjesni planovi ili politike, a drugi djelovanje drugih planova ili politika. To se dogodilo u vezi s gradnjom tvornice zdrave hrane u Loma Lindi u zapadnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država. Upravitelj i njegovi suradnici namjeravali su podići veliku zgradu vrlo blizu glavnog zdanja sa-natorija. Dok su razvijani takvi planovi, gospoda White, koja je bila stotine kilometara daleko u svojem domu, jedne noći dobila je dva viđenja. O prvome kaže sljedeće: SZC 15.6

“Pokazana mi je velika zgrada gdje je pripremano mnogo hrane. Pokraj pekarne bilo je nekoliko manjih zgrada. Dok sam stajala i gledala, čula sam kako se glasno raspravlja o poslu koji je učinjen. Među radnicima je vladao nesklad i nastala je zabuna.” SZC 16.1

Onda je vidjela zbunjenog upravitelja koji je pokušavao smiriti radnike kako bi nastao sklad. Vidjela je pacijente koji su čuli ovu raspravu i koji su “izrazili žaljenje što se tvornica hrane gradi na ovom prekrasnom mjestu”, tako blizu sanatorija. “Tada se pojavio netko tko je rekao: ‘Sve je ovo bila zorna pouka iz koje se može vidjeti rezultat provođenja određenih plano-va.’” SZC 16.2

Zatim se prizor promijenio i ona je vidjela tvornicu hrane “malo podalje od zgrada sanatorija, na cesti prema željezničkoj pruzi.” Ovdje se radilo u duhu skromnosti i u skladu s Božjim planom. Nekoliko sati nakon viđenja, gospođa White je pisala radnicima u Loma Lindi i ovo je riješilo pitanje lokacije tvornice hrane. Da je proveden prvi plan, bili bismo neugodno iznenađeni velikom poslovnom zgradom sasvim blizu sanatorija. Tako se može vidjeti kako je na različite načine Gospodnja vjesnica primala informacije i upute preko dnevnih ili noćnih viđenja. SZC 16.3

Prorok je govorio ili pisao prosvijetljenog uma, prenoseći vijesti s uputama i informacijama narodu. U tome je gospođa White imala pomoć Gospodnjeg Duha, ali bez mehaničkog upravljanja. Njoj je bilo prepušteno da sama bira riječi kojima će prenijeti vijest. U mlađim danima svoje službe izjavila je: SZC 16.4

“Premda ovisim o pomoći Božjega Duha dok zapisujem svoja gledišta, kao što ovisim i o njihovom primanju, riječi kojima se koristim u opisu onoga što sam vidjela moje su vlastite, osim ako ih nije izgovorio anđeo i njih uvijek stavljam pod navodnike.” SZC 16.5

Poput nekih biblijskih pisaca, gospođa White je povremeno, pod utjecajem Duha Svetoga, upotrebljavala riječi drugih pisaca čije je riječi posebno cijenila. SZC 16.6