Savjeti Za Crkvu

10—Vjera u osobnog Boga

U dan posljednjeg obračuna ustanovit će se da Bog svakoga zna po imenu. Postoji nevidljivi svjedok svakog postupka u životu. “Znam tvoja djela”, kaže Onaj koji “stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka”. (Otkrivenje 2,1.2) Zna se kakve su prilike bile propuštene, koliko su bili neumorni napori Dobrog Pastira da nade one koji su lutali krivim putovima i ponovno ih vrati na put sigurnosti i mira. Bog je stalno pozivao ljubitelje zadovoljstava; stalno je svjetlom svoje Riječi obasjao njihov put da bi mogli vidjeti opasnost i pobjeći. Ali oni idu stalno se rugajući i šaleći dok putuju širokim putem, dok na kraju njihova kušnja ne završi. Božji putovi su pravedni i jednaki; i kad se izgovori presuda protiv onih koji su nađeni laki, svaka će usta zašutjeti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 382) SZC 90.1

Moćna sila koja djeluje u prirodi i sve održava, nije, kao što smatraju neki znanstvenici, samo neko sveobuhvatno načelo, nego pokretačka energija. Bog je duh; a ipak je On osoba, biće, jer je čovjek načinjen na Njegovu sliku. SZC 90.2

Djelo Božjih ruku u prirodi nije Bog u prirodi. Tvari u prirodi izraz su Božjeg karaktera i moći; ali mi se prema prirodi ne trebamo odnositi kao prema Bogu. Ljudske umjetničke ruke stvaraju divna djela, predmete za divljenje; i ta djela otkrivaju nam nešto o karakteru i svijetu mašte i misli onoga tko ih je načinio; ali načinjena stvar nije stvaralac. I ako je netko zaslužio divljenje i slavu, onda to nije djelo, već stvaralac djela. Prema tome, budući da je priroda samo izraz Božjeg karaktera i stvaralaštva, onaj tko treba biti uzvišen nije priroda, već Bog prirode, Bog koji je stvorio prirodu. SZC 90.3

Bog je prigodom stvaranja čovjeka istupio neposredno, kao Osoba. Stvorio je čovjeka na svoju sliku, ali to Njegovo djelo — premda je bilo savršeno u svakom pogledu - bilo je bez života. Tada je Bog kao Osoba, nositelj života i postojanja, udahnuo dah života u to svoje djelo i čovjek je postao živo, razumno biće. Svi su dijelovi ljudskog organizma počeli raditi. Srce, arterije, vene, jezik, ruke, noge, osjetila, umne sposobnosti - sve je počelo vršiti svoju funkciju i sve je bilo podvrgnuto odredenim zakonima. Čovjek je postao živa duša. Po Kristu Bogu kao Osobi stvorio je čovjeka i obdario ga razumom i moći. SZC 91.1

Kad smo nastajali u tajnosti, On je poznavao naše ustrojstvo. Njegove su oči vidjele našu gradu, premda još nepotpunu; svaki je dio našega tijela bio zapisan u Njegovoj knjizi još prije nego što je ijedan od njih nastao. SZC 91.2

Božji je plan bio da čovjek, ispred svih ostalih oblika stvaranja, kao kruna stvaralačkog djela, pokaže Božju misao i otkrije Njegovu slavu. A čovjek se ne treba uzdizati kao Bog. (Testimonies for the Church, sv. 8, 263,264) SZC 91.3