Savjeti Za Crkvu

Daniel — primjer posvećenog života

Danielov život nadahnuti je primjer posvećenog karaktera. To je pouka za sve nas, a posebno za mlade. Strogo usuglašavanje s Božjim zahtjevima blagotvorno djeluje na zdravlje tijela i uma. Da bismo dostigli najviše mjerilo moralnih i umnih dostignuća, moramo tražiti mudrost i snagu od Boga i poštovati pravila stroge umjerenosti u svim životnim navikama. (The Sanctified Life, 23) SZC 61.2

Što je Danielovo ponašanje bilo beprekornije, to je veća bila mržnja njegovih neprijatelja prema njemu. Bili su ispunjeni bijesom jer nisu mogli ništa naći u njegovom karakteru ili u obavljanju njegovih dužnosti na čemu bi zasnivali svoje tužbe protiv njega. “Ti ljudi rekoše tada: ‘Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga.’” (Daniel 6,6) SZC 61.3

Kakva je ovo pouka za sve kršćane! Oštre oči ljubomore bile su upravljene na Daniela iz dana u dan; njihovo promatranje bilo je osnaženo mržnjom. Ali nijedna riječ ili čin u njegovom životu nisu izgledali pogrešni. Nije tvrdio da je posvećen, ali je činio nešto što je bilo daleko bolje — živio je životom vjernosti i posvećenosti. SZC 62.1

Kralj izdaje proglas. Daniel je upoznat s namjerom svojih neprijatelja da ga upropaste. Ali on ni u čemu ne mijenja svoj običaj. Mirno obavlja svoje uobičajene dužnosti i s otvorenog prozora okrenutog prema Jeruzalemu upućuje svoje molbe nebeskom Bogu. Svojim postupkom neustrašivo svjedoči da nema te zemaljske sile koja bi se imala pravo ispriječiti između njega i njegovog Boga. Plemenit čovjek načela! On danas stoji kao pohvalan primjer kršćanske odvažnosti i vjernosti. Obraća se Bogu svim svojim srcem, premda zna da je smrt kazna za njegovu molitvu. SZC 62.2

“Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reče Danielu: ‘Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi.’” (redak 17) SZC 62.3

Rano ujutro vladar je požurio do lavske jame i povikao: “Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?” (redak 21) Prorok je odgovorio: “O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.” “Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga.” (redci 23.24) Tako je Božji sluga bio izbavljen. A zamka koju su neprijatelji postavili za njegovo uništenje, pokazala se njihovom propašću. Na kraljevu zapovijed bačeni su u jamu, gdje su ih odmah proždrle divlje zvijeri. SZC 62.4

Kako se približio svršetak sedamdesetogodišnjeg sužanjstva, Danielov um jako se uznemirio zbog Jeremijinog proročanstva. SZC 62.5

Daniel ne govori o svojoj vjernosti pred Gospodinom. Umjesto da spominje svoju čistoću i svetost, ovaj vjerni prorok skromno se poistovjećuje s grešnim Izraelom. Mudrost koju mu je Bog dao bila je daleko veća od mudrosti svjetskih velikana, kao što je sunce koje sjaji u podne sjajnije od najslabije zvijezde. Ali razmišljajte o molitvi s usana ovoga čovjeka kojega Nebo tako visoko cijeni. S dubokom poniznošću, sa suzama i slomljenim srcem, on moli za sebe i za svoj narod. Otvara dušu Bogu priznajući svoju nedostojnost i odajući priznanje Gospodnjoj veličini i veličanstvu. SZC 63.1

Budući da se Daniel nastavio moliti, iz nebeskih dvorova doletio je anđeo Gabriel da mu kaže kako je Bog čuo i uslišao njegove molbe. Ovom moćnom anđelu povjerena je zadaća da Danielu osposobi i otvori um kako bi mu mogao otkriti tajne budućih razdoblja. Tako je Daniel, koji je nastojao saznati i razumjeti istinu, došao u dodir s vjesnikom kojeg je poslalo Nebo. SZC 63.2

Kao odgovor na svoju molbu, Daniel je primio ne samo svjetlo i istinu koju su on i njegov narod najviše trebali, već i pogled na velike događaje u budućnosti, čak do dolaska Otkupitelja svijeta. Oni koji tvrde da su posvećeni, a nemaju želju za istraživanjem Pisma ili se boriti s Bogom u molitvi za jasnije razumijevanje biblijske istine, ne znaju što je pravo posvećenje. SZC 63.3

Daniel je razgovarao s Bogom. Pred njim se otvorilo Nebo. Ali visoke časti koje su mu pripale bile su rezultat poniznosti i ozbiljnog traženja. Svi koji vjeruju srcem u Božju riječ, gladovat će i žedati za spoznajom Njegove volje. Bog je izvor istine. On prosvjetljuje zamračeno razumijevanje i daje ljudskom umu silu da shvati i razumije istine koje otkriva. SZC 63.4

Otkupitelj svijeta otkrio je velike istine onima koji traže istinu kao skriveno blago. Daniel je bio star. Njegov je život prošao usred očaranosti neznabožačkog dvora, njegov je um bio opterećen poslovima velikog kraljevstva. Ali on se odvraća od svega toga da bi svoju dušu izlio pred Bogom i tražio spoznaju namjera Svemoćnoga. I kao odgovor na njegove molbe, iz nebeskih dvorova bilo je poslano svjetlo onima koji će živjeti u posljednje dane. Ovo pokazuje s kakvom ozbiljnošću trebamo tražiti Boga da bi otvorio naše razumijevanje kako bismo shvatili istine poslane s Neba. SZC 63.5

Daniel je bio odani sluga Najvišega. Njegov dug život bio je ispunjen plemenitim djelima službe svojem Gospodaru. Neporočnost karaktera i nepokolebljiva vjera mogli su se usporediti jedino s njegovom poniznošću srca i njegovom skrušenošću pred Bogom. Da ponovimo, Danielov život nadahnuti je primjer istinskog posvećenja. (The Sanctified Life, 43-52) SZC 64.1