Savjeti Za Crkvu

3—Pripremi se da sretneš Gospodina

Pokazanomi je da ne bismo trebali odgađati Gospodnji dolazak. Anđeo je rekao: “Pripremite se, pripremite se za ono što treba doći na zemlju. Neka vaša djela odgovaraju vašoj vjeri.” Vidjela sam da naš um mora biti usmjeren na Boga, a naš utjecaj treba svjedočiti za Boga i Njegovu istinu. Ne možemo Ga proslaviti ako smo nemarni i ravnodušni. Ne možemo Ga proslaviti ako smo neraspoloženi. Moramo ozbiljno nastojati na spasenju svoje duše, kao i duša drugih ljudi. Tome trebamo pridati svu važnost, a sve ostalo treba doći na drugo mjesto. SZC 46.1

Promatrala sam ljepotu Neba. Slušala sam anđele kako ushićeno pjevaju odajući hvalu, čast i slavu Isusu. Tada sam mogla razumjeti ponešto od čudesne ljubavi Božjeg Sina. On je napustio svu svoju slavu i čast na Nebu i toliko nas je želio spasiti da je strpljivo i krotko podnio svaku pogrdu i prijezir kojim su Ga ljudi obasuli. Bio je izbijen, ranjen i slomljen, a zatim razapet na križ na Golgoti, gdje je podnio najstrašniju smrt da bismo mi bili oprani Njegovom krvlju, uskrsnuli i živjeli s Njime u stanovima koje nam je otišao pripremiti da uživamo u nebeskom svjetlu i slavi, da slušamo pjevanje anđela i zapjevamo s njima. SZC 46.2

Vidjela sam da je čitavo Nebo zainteresirano za naše spasenje, pa zar ćemo mi biti ravnodušni? Zar ćemo biti nemarni kao da nije važno hoćemo li biti spašeni ili izgubljeni? Zar ćemo prezreti žrtvu prinesenu za nas? Neki su to učinili. Prezreli su milosrđe i zbog toga su izloženi Božjem negodovanju. Ne možemo stalno žalostiti Božjega Duha. Nakon svega što je Bog učinio za spasenje ljudi, ako oni svojim životom pokazuju da preziru milosrđe koje im je Isus ponudio, smrt će biti njihov dio i ona će biti skupo plaćena. Bit će to strašna smrt, jer će morati osjetiti muku koju je Krist osjećao na križu kad je za njih platio otkup koji su oni odbacili. Onda će shvatiti što su izgubili — vječni život i besmrtnu baštinu. Velika žrtva učinjena za spasenje naših duša pokazuje njezinu vrijednost. Kad je skupocjena duša izgubljena, ona je izgubljena zauvijek. SZC 46.3

Vidjela sam anđela kako stoji s vagom u rukama važući misli i interese Božjeg naroda, posebno mladih. Na jednoj strani su bile misli i interesi koji teže prema Nebu, a na drugoj misli i interesi koji teže prema Zemlji. Na ovoj zdjelici vage nalazilo se čitanje romana, misli o odijevanju i razmetanju, taština, ponositost i drugo. O, kakvog li svečanog trenutka! Božji anđeli stoje s vagama važući misli onih koji se smatraju Njegovom djecom - onih koji tvrde da su mrtvi svijetu, a živi Bogu. Zdjelica vage ispunjena zemaljskim mislima, taštinom i ponositošću brzo se spustila. Strana s mislima i interesima brzo se spustila bez obzira na to što je s nje padao predmet za predmetom. Strana s mislima i interesima koji teže k Nebu podigla se istom brzinom kojom se druga spustila. O, kako je bila lagana! Mogu to opisati onako kako sam vidjela, ali nikada ne mogu prikazati svečani i živi dojam koji je ostao u mojem umu kad sam vidjela anđela s vagom kako važe misli i interese Božjeg naroda. Anđeo je rekao: “Mogu li ovakvi ući u Nebo? Ne, ne, nikada! Reci im da je nada koju sada njeguju uzaludna i ako se brzo ne pokaju i ne steknu spasenje, moraju propasti.” SZC 47.1

Obličje pobožnosti nikoga neće spasiti. Svi moraju doživjeti duboko i živo iskustvo. Samo će ih to spasiti u vrijeme nevolje. Tada će njihova djela biti okušana, i ako su zlato, srebro i drago kamenje, bit će tajanstveno pohranjena u Gospodnjem šatoru. Ali ako su njihova djela drvo, sijeno i slama, ništa ih ne može zaštititi od žestokog Jahvina gnjeva. SZC 47.2

Pokazano mi je da se mnogi mjere između sebe i uspoređuju svoj život sa životom drugih. Tako ne bi trebalo biti. Nitko osim Krista nije nam dan kao primjer. On je naš jedini Uzor i svatko bi se trebao truditi isticati u oponašanju Njega. Mi smo Kristovi ili neprijateljevi suradnici. Ili s Kristom skupljamo, ili rasipamo. Mi smo ili odlučni kršćani cijelim srcem, ili nismo uopće nikakvi kršćani. Krist kaže: “O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.” (Otkrivenje 3,15.16) SZC 47.3

Vidjela sam da neki nemaju pojma što je samoodricanje ili žrtvovanje, niti što znači trpjeti zbog istine. Ali nitko neće doći na Nebo a da se nije žrtvovao. Mi trebamo njegovati Duh samoodricanja i požrtvovnosti. Neki nisu žrtvovali sebe, stavili svoje vlastito tijelo na žrtvenik Bogu. Oni popuštaju naglom, hirovitom temperamentu, udovoljavaju svojem apetitu i ugađaju svojim vlastitim probicima bez obzira na Božje djelo. Oni koji su spremni prinijeti žrtvu za vječni život, imat će ga. I bit će vrijedno trpjeti za njega, razapeti svoje “ja” i žrtvovati svakog idola. Obilna vječna slava nadmašit će sva zemaljska zadovoljstva. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 113-116) SZC 48.1