Savjeti Za Crkvu

Bog se brine za sitnice

Malo je onih koji ispravno cijene i koriste dragocjene prednosti molitve. Trebamo ići Isusu i reći Mu sve svoje potrebe. Možemo Mu donijeti svoje male brige kao i velike nevolje. Sve što nas uznemiruje ili muči, trebamo iznijeti Gospodinu u molitvi. Ako osjećamo da nam je na svakom koraku potrebna Kristova prisutnost, Sotona će imati malo mogućnosti da se pojavi sa svojim kušnjama. On nas nastoji odvojiti od našeg najboljeg i najosjećajnijeg Prijatelja. Nikome se ne smijemo povjeravati osim Isusu. S Njim možemo sigurno razgovarati o svemu što nam je na srcu. Braćo i sestre, kad se okupljate na bogoslužje, vjerujte da se Isus sastaje s vama; vjerujte da je spreman blagosloviti vas. Odvratite pogled od sebe; gledajte u Isusa, raz-govarajte o Njegovoj neusporedivoj ljubavi. Gledanjem u Njega vi ćete se mijenjati u Njegovu sliku. Kad se molite, budite kratki, odmah prijeđite na stvar. Ne držite Gospodinu propovijed svojim dugim molitvama. Tražite kruh života kao što gladno dijete traži kruha od svojega zemaljskog oca. Bog će nam dati svaki potrebni blagoslov ako Ga tražimo jednostavno i s vjerom. SZC 368.3

Molitva je najsvetiji izraz duše. Ona treba biti iskrena, ponizna i ozbiljna - i izražavati želje obnovljenog srca iznesene u prisutnosti svetoga Boga. Kad molitelj bude osjećao da je u božanskoj prisutnosti, zaboravit će na sebe. Neće imati želje za isticanjem ljudskog talenta; neće tražiti ono što godi ljudskim ušima, već blagoslov za kojim čezne duša. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 5, 172,173) SZC 369.1

Na javnom i na osobnom bogoslužju naša je dužnost da savijemo koljena pred Bogom kada Mu iznosimo svoje molbe. Isus, naš Primjer, “kleknuo je da se moli”. I o Njegovim učenicima ostalo je zapisano kako su “kleknuli da se mole”. I Stjepan je “klečao”. Pavao izjavljuje: “Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime.” (Efežanima 3,14) Dok je pred Gospodinom priznavao grijehe svojega naroda, Ezra je klečao. Daniel “je tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio” (Daniel 6, 11). (Propovjednici Radosne vijesti , 144) SZC 369.2