Savjeti Za Crkvu

“Umnoži 1’ se blago, nek’ vam srce za nj ne prione”

Poseban sustav davanja desetine utemeljen je na načelu koje je jednako trajno kao Božji zakon. Ovaj je sustav bio blagoslov za Židove; u protivnom Bog im ga ne bi dao. Tako će biti i na blagoslov onima koji ga budu poštovali do svršetka vremena. SZC 349.2

Crkve koje su najurednije i najdragovoljnije u podupiranju Božjeg djela, ujedno su i duhovno najnaprednije. Prava darežljivost poistovjećuje interes Kristovog sljedbenika s interesom njegova Učitelja. Kad bi oni koji imaju sredstva shvatili da Bogu odgovaraju za svaki potrošeni dolar, njihove bi navodne potrebe bile mnogo skromnije. Kad bi savjest bila živa, svjedočila bi protiv nepotrebnog trošenja sredstava za zadovoljavanje apetita, oholosti, ispraznosti i ljubavi prema užicima; usprotivila bi se traćenju Gospodnjeg novca koji je trebalo posvetiti Njegovom Djelu. Oni koji trate Gospodnja dobra, morat će Gospodaru jednog dana dati račun za svoje postupanje. SZC 349.3

Kad bi oni koji tvrde da su kršćani svoje bogatstvo manje trošili na ukrašavanje tijela i svojih vlastitih kuća, kad bi manje trošili na raskošna, po zdravlje štetna jela na svojim stolovima, mogli bi mnogo veće svote stavljati u Božju riznicu. Time bi oponašali svojeg Otkupitelja koji je ostavio svoje bogatstvo i slavu i radi nas postao siromašan, da bismo se mi obogatili neprolaznim blagom. SZC 349.4

Ali kad stanu skupljati zemaljsko blago, mnogi počnu računati koliko će im vremena trebati da steknu odredenu svotu. U nastojanju da zgrnu bogatstvo, oni se ne bogate u Bogu. Njihova darežljivost ne prati stjecanje imetka. Kako raste njihova težnja za bogatstvom, tako se uz njega vezuju njihovi osjećaji. Povećanje imetka jača težnju za još većim stjecanjem, dok ne zaključe da je davanje desetine Gospodinu velik i nepravedan porez. SZC 350.1

“Umnoži 1’ se blago, nek’ vam srce za nj ne prione” (Psalam 62,11), kaže nadahnuti tekst. Mnogi su govorili: “Da sam bogat kao taj i taj, povećao bih svoje darove za Božju riznicu. Svoje bih bogatstvo upotrijebio samo za napredak Božjeg djela.” Bog je okušao neke od tih ljudi tako da im je dao bogatstvo, ali je s njim došla velika kušnja i njihova je darežljivost bila daleko manja nego u vrijeme dok su bili siromašni. Nezasitna želja za velikim bogatstvom zaokupila im je um i srce i oni su postali idolopoklonici. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, 352—356) SZC 350.2