Savjeti Za Crkvu

46—Postupanje sa zabludjelima

Krist je došao i donio spasenje svima nadohvat ruke. Na križu na Golgoti platio je cijenu beskonačnog otkupljenja. Njegovo samoodricanje i samopožrtvovnost, Njegov nesebičan rad, Njegovo poniženje i iznad svega žrtvovanje vlastitog života za izgubljeni svijet, svjedoče o veličini Njegove ljubavi prema palom čovjeku. Došao je na Zemlju da traži i spasi što je izgubljeno. Njegovo poslanje uključivalo je grešnike svih vrsta, iz svakoga jezika i naroda. On je platio cijenu za sve kako bi ih otkupio i doveo u jedinstvo i pomirio sa sobom. Nije zaobišao ni najzabludjelijeg, najgrešnijeg; posebno je radio za one kojima je bilo najpotrebnije spasenje koje je donio. Što je njihova potreba za obnovom bila veća, to je veći bio Njegov napor, to je veće bilo Njegovo sažaljenje i ozbiljniji Njegov rad. Njegovo veliko srce ljubavi bilo je potaknuto do najvećih dubina za one čije je stanje bilo beznadno i kojima je bila potrebna Njegova preobražavajuća milost. SZC 318.1

Ali među nama se zapaža nedostatak duboke, ozbiljne, dušobrižničke skrbi i ljubavi prema iskušanima i zabludjelima. Mnogi pokazuju veliku hladnoću i grešno zanemarivanje koje je Krist u usporedbi prikazao prelaženjem na drugu stranu, držeći se što je moguće dalje od onih kojima je pomoć najpotrebnija. Obraćena duša često vodi žestoke sukobe s uvriježenim navikama ili s nekim posebnim oblikom kušnje; kada je svlada neka snažna strast ili sklonost, osjeća se krivom zbog neopreznosti ili zato što je svjesno sagriješila. Tada je potrebna energija, obzirnost i mudrost njezine braće da bi joj vratila duhovno zdravlje. U takvim se slučajevima primjenjuje Božja riječ: “Braćo, ako se tko i zatek ne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti.” “Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.” (Galaćanima 6,1; Rimljanima 15,1) (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 5, 527) SZC 318.2

Blag nastup, smireni odgovori i ljubazne riječi prikladnije su za duhovnu obnovu i spašavanje nego oštrina i grubost. Neljubaznost može dovesti do toga da više ne možeš doprijeti do tih osoba, dok će pomirljiv duh biti sredstvo koje će ih vezati uz tebe i onda ih možeš uputiti na pravi put. Tebe treba pokretati duh opraštanja; pohvali svaku dobru namjeru i postupak onih oko tebe. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 4, 60) SZC 319.1