Savjeti Za Crkvu

Ponašajte se kao da je Bog vidljivo prisutan

Istinsko štovanje Boga nadahnuto je sviješću o Njegovoj bes-krajnoj veličini i stalnoj nazočnosti. Tom sviješću o Nevidljivome mora biti duboko prožeto svako srce. Vrijeme i mjesto molitve su sveti zato što je Bog nazočan. I dok se poštovanje pokazuje držanjem i ponašanjem, produbljuje se osjećaj iz kojega ono nastaje. “Sveto je i časno ime njegovo”, izjavljuje psalmist (Psalam 111,9) (Propovjednici Radosne vijesti , 144) SZC 313.5

Kada bogoslužje otpočne molitvom, svako se koljeno treba prignuti u prisutnosti Svetoga i svako srce treba biti uzdignuto Bogu u tihoj pobožnosti. Molitve vjernih štovatelja bit će uslišane i služba riječi pokazat će se djelotvornom. Beživotno dranje štovatelja u Božjem domu jedan je od velikih razloga što propovjednička služba nije plodnija za dobro. Zajednička pjesma koja izlazi iz mnogih srca jasnim i određenim tonovima, jedno je od Božjih sredstava u djelu spašavanja duša. Cijelo bogoslužje treba biti svečano, prožeto osjećajem strahopoštovanja kao da se okupljeni nalaze u vidljivoj Gospodnjoj prisutnosti. SZC 314.1

Kada se iznosi Riječ, trebate imati na umu, braćo, da slušate Božji glas preko Njegovog izabranog sluge. Slušajte pažljivo. Ne spavajte nijednog trenutka, jer na taj način možete propustiti upravo one riječi koje su vam najpotrebnije — riječi koje će, ako ih poslušate, sačuvati vaše noge od skretanja na loše putove. Sotona i njegovi anđeli zaposleni su u paraliziranju osjetila tako da se ne čuju opomene, upozorenja i ukori, ili ako se čuju, da ne djeluju na srce i ne obnove život. Katkad malo dijete može privući pozornost slušatelja tako da skupocjeno sjeme ne padne na dobru zemlju i donese plod. Katkad mladići i djevojke pokazuju tako malo poštovanja prema Božjem domu i bogoslužju da za vrijeme propovijedi stalno razgovaraju. Kada bi mo-gli vidjeti Božje anđele kako ih gledaju i bilježe što čine, postidjeli bi se i1 uplašili. Bog želi pažljive slušatelje. Upravo kad ljudi spavaju, Sotona sije svoje sjeme. SZC 314.2

Kada se izgovori blagoslov, svi trebaju biti tihi kao da se boje da će izgubiti Kristov mir. Neka svi izlaze bez guranja ili glasnog razgovora osjećajući da se nalaze u Božjoj prisutnosti, da na njima počiva Njegov pogled i da se moraju ponašati kao da su u Njegovoj vidljivoj prisutnosti. Neka ne bude zastajkivanja u redovima radi razgovaranja ili ogovaranja, tako sprečavajući druge da ne mogu proći. Sve što je u vezi s crkvom treba pratiti sveto poštovanje. Ona ne treba postati sastajalište starih prijatelja, kao ni mjesto običnih razgovora i svjetovnih poslova. To treba ostaviti izvan crkve. Boga i anđele sramoti bezbrižni, bučni smijeh i nedolično povlačenje nogu koje se čuje u nekim mjestima. SZC 314.3