Savjeti Za Crkvu

174/326

Moralna potpora našim ustanovama

Očevi i majke trebaju surađivati s učiteljem i marljivo raditi na obraćenju svoje djece. Zanimanje za duhovno neka nastoje održati svježim i korisnim u domu i neka svoju djecu odgajaju Gospodnjom stegom i opomenom. Neka dio svakog dana posvete proučavanju i postanu Gospodnji učenici. Tako će učiniti da obrazovanje stvara zadovoljstvo i korisnost i ovom metodom nastojanja na spasenju svoje djece jačat će njihovo pouzdanje. (Testimonies for the Church, sv. 6, 199) SZC 254.2

Neki se studenti vraćaju kući s negodovanjem i pritužbama, a roditelji i vjernici u crkvi pažljivo slušaju njihove pretjerane, jednostrane izjave. Bilo bi dobro uzeti u obzir činjenicu da postoje dvije strane priče, ali umjesto toga dopušta se da ovi iskrivljeni izvještaji grade prepreku između njih i koledža. Onda počinju izražavati bojazan, sumnje i nepovjerenje u pogledu načina na koji se koledž vodi. Takav utjecaj nanosi veliku štetu. Riječi nezadovoljstva šire se kao kakva zarazna bolest, tako da je iz misli ljudi teško izbrisati takve dojmove. Svakim ponavljanjem priča postaje veća dok ne dobije divovske razmjere, dok bi ispitivanje pokazalo činjenicu da učitelji ili nastavnici nisu pogriješili. Oni su jednostavno vršili svoju dužnost primjenjujući školska pravila koja se moraju poštovati, u protivnom će se škola srozati. SZC 254.3

Kad bi se roditelji stavili u položaj učitelja i vidjeli kako je teško upravljati i održavati disciplinu u školi sa stotinama učenika svih razreda i vrsta karaktera, i kad bi malo razmislili, vidjeli bi stvari u drugačijem svjetlu. Oni trebaju uzeti u obzir da neka djeca kod kuće nisu nikad bila disciplinirana. Budući da im se uvijek popuštalo, a nikad nisu učena poslušnosti, za njih bi bila velika prednost kad bi ih se uzelo od njihovih nerazumnih roditelja i stavilo pod tako stroga pravila i poduku kao u vojsci. Ako se za ovu djecu koju su njihovi nevjerni roditelji toliko zanemarili nešto ne učini, Isus ih nikad neće primiti. Ako ne budu izložena nekom silom nametnutom nadzoru, u ovom životu od njih neće biti nikakve koristi, a ni u budućem životu neće imati udjela. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, 391,392) SZC 255.1

Mnogi očevi i majke griješe kad se ne slože s naporima vjernih učitelja. Mladi i djeca, sa svojim nesavršenim shvaćanjem i nerazvijenim prosuđivanjem, nisu uvijek u stanju razumjeti učiteljeve planove i metode. Ali kad kući donose izvještaje o tome što je bilo rečeno i učinjeno u školi, o ovim izvještajima raspravljaju roditelji u obiteljskom krugu, a ono što je učitelj rekao ili učinio, kritizira se bez suzdržavanja. Djeca tako uče pouke koje nije lako odbaciti. Svaki put kad su izložena ograničenjima na koja nisu naviknula ili kad se traži da se prime ozbiljnog učenja, djeca od svojih nerazboritih roditelja traže razumijevanje i popustljivost. Na taj se način hrani duh nemira i nezadovoljstva, škola kao cijelina biva obezvrijeđena i ponižena, a teret nastavnika biva mnogo teži. Ali najveći gubitak snose žrtve pogrešnog roditeljskog vođenja. Nedostaci karaktera koje je pravilni odgoj mogao ispraviti i ukloniti, učvršćuju se s godinama i oni će umanjiti i možda čak uništiti sposobnost nositelja. (Fundamentals of Christian Education, 64,65) SZC 255.2