Savjeti Za Crkvu

Razvijte ukus za duhovno

Jedina sigurnost za mlade nalazi se u neprestanoj budnosti i skrušenoj molitvi. Neka se ne zavaravaju da bez toga mogu biti kršćani. Sotona skriva svoje kušnje i nakane pod plaštem svjetla, kao onda kad je u pustinji pristupio Kristu. Tada se pojavio kao jedan od nebeskih anđela. Neprijatelj naše duše pristupit će nam kao nebeski gost i apostol preporučuje trijeznost i budnost kao našu jedinu sigurnost. Mladi koji popuštaju bezbrižnosti i lakoumnosti, koji zanemaruju kršćanske dužnosti, stalno podliježu neprijateljevim kušnjama umjesto da nadvladaju kao što je Krist nadvladao. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, 328) SZC 227.1

Mnogi tvrde da su na Gospodnjoj strani, ali nisu; težište svih njihovih postupaka je na Sotoninoj strani. Po čemu ćemo odrediti na čijoj smo strani? Kome pripada naše srce? Čime se bave naše misli? S kim volimo razgovarati? Kome pripadaju naši najtopliji osjećaji i naše najbolje snage? Ako smo na Gospodnjoj strani, naše će se misli baviti Njime i mi ćemo najradije razmišljati SZC 227.2

o Njemu. Mi ne prijateljujemo sa svijetom; sve što imamo i jesmo, posvetili smo Njemu. Mi čeznemo za tim da imamo Njegovo obličje, da dišemo Njegovim Duhom, da vršimo Njegovu volju i da Mu u svemu ugodimo. SZC 227.3

Pravim odgojem razvijamo snage kako bismo bili sposobni ostvariti korisne rezultate. Zašto vjera tako malo zaokuplja našu pozornost, dok svijetu posvećujemo snagu uma, kostiju i mišića? Zato što je na to usmjereno cijelo naše biće. Mi smo ozbiljno i snažno vježbali da bismo se uključili u svjetovne poslove, pa umu nije lako krenuti drugim smjerom. Upravo zato kršćani zaključuju da je vjerski život tako težak, dok je svjetovni lak. Naše su sposobnosti izvježbane da svoje snage usmjeravaju k tom cilju. U vjerskom životu dolazi do prihvaćanja istina Božje riječi, ali u životu nema njihove praktične primjene. SZC 227.4

Njegovanje duhovnih misli i pobožnih osjećaja nije postalo dio odgoja. Oni trebaju utjecati na cijelo naše biće i upravljati njime. Nedostaje nam navika da činimo ono što je pravo. U povoljnim okolnostima katkad nešto učinimo, ali prirodno i spremno razmišljati o onome što je božansko nije načelo koje vlada našim umom. SZC 228.1

Um treba voditi i odgajati da voli čistoću. Trebaš poticati ljubav prema onome što je duhovno; da, moraš je poticati ako želiš napredovati u milosti i spoznaji istine. Lijepo je težiti za dobrotom i pravom svetošću, ali ako ostane na tome, neće ti ništa koristiti. Dobre namjere su ispravne, ali nemaju nikakve vrijednosti ako se odlučno ne provedu. Mnogi će propasti želeći postati kršćani, ali nisu uložili ozbiljan trud pa će se mjereni na tezulji pokazati lakima. Volja se mora usmjeriti prema pravom cilju. Bit ću kršćanin cijelim srcem. Upoznat ću dužinu i širinu, visinu i dubinu savršene ljubavi. Poslušaj Isusove riječi: “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!” (Matej 5,6) Krist se izobilno pobrinuo da zadovolji glad i žeđ duše za pravednošću. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, 221—224) SZC 228.2