Savjeti Za Crkvu
Posljedice kritiziranja vođa Crkve i ustanova
Duh ogovaranja i klevetanja jedno je od posebnih Sotoninih oruđa pomoću kojega sije neslogu i svađe, razdvaja prijatelje i potkopava vjeru mnogih u istinitost naših stajališta. Braća i sestre prečesto su spremna govoriti o pogreškama i zabludama drugih, a posebno onih koji su im bez oklijevanja iznosili poruke ukora i opomene dobivene od Boga. SZC 217.3
Djeca ovih nezadovoljnika slušaju otvorenih ušiju i truju se nezadovoljstvom. Tako roditelji kao slijepci zatvaraju putove kojima bi se moglo dospjeti do dječjih srca. ... Time se Bog sramoti. Isus kaže: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Matej 25,40) Oni koji kleveću Njegove sluge, sramote i zlostavljaju Krista. SZC 217.4
Imena Božji izabranih slugu spominju s nepoštovanjem, a u nekim slučajevima s otvorenim prijezirom upravo oni čija je dužnost da ih podupru. Djeca su svakako čula omalovažavajuće primjedbe svojih roditelja u odnosu na svečane ukore i opomene Božjih slugu. Ona su razumjela prezrivo ruganje i podcjenjivački govor koji su s vremena na vrijeme dopirali do njihovih ušiju s namjerom da u njihovim mislima svedu svete i vječne interese na razinu običnoga. Što rade ovi roditelji kad od svoje djece još u djetinjstvu stvaraju nevjernike! Na ovaj način uče djecu nepoštovanju i pobuni protiv ukora za grijehe koje upućuje Nebo. Tamo gdje postoje takva zla, mora vladati opadanje duhovnosti. SZC 217.5
Upravo takvi očevi i majke, zaslijepljeni od neprijatelja, čude se što su im djeca sklona nevjerovanju i što sumnjaju u biblijsku istinu. Pitaju se zašto je moralnim i vjerskim utjecajima tako teško doprijeti do njih. Kad bi imali duhovan vid, odmah bi otkrili da je ovo žalosno stanje posljedica utjecaja iz njihovog vlastitog doma, proizvod njihove zavisti i nepovjerenja. Tako se u obiteljskim krugovima tobožnjih kršćana odgajaju mnogi nevjernici. SZC 218.1
Mnogo je onih koji posebno uživaju u razglabanju i bavljenju nedostacima, stvarnim ili izmišljenim, onih koji nose teške odgovornosti u ustanovama u Božjem djelu. Oni zanemaruju dobro i blagoslove koji su ostvareni napornim radom i nepokolebljivim posvećenjem Djelu i svoju pozornost usredotočuju na navodnu pogrešku, na neku stvar ili posao za koji, nakon što je učinjen i nakon posljedica koje su slijedile, misle da se mogao obaviti na bolji način, s boljim rezultatima, a da je bio prepušten njima, ne bi se ni pokrenuli s obzirom na obeshrabrenja koja ga prate ili bi ga vršili mnogo netaktičnije od onih koji su ga obavili kad im je Bog svojom providnošću otvorio vrata. SZC 218.2
Ali ovi nemirni brbljavci uhvatit će se mnogo nezgodnijih karakteristika rada, kao što se lišaj hvata neravnina na stijeni. Takve su osobe duhovno zakržljale zbog stalnog bavljenja tuđim propustima i pogreškama. One su moralno nesposobne razabrati dobra i plemenita djela, nesebične napore, istinsko junaštvo i samopožrtvovnost. One ne postaju plemenitije i bolje u svojem životu i nadama, darežljivije i šire u svojim idejama i planovima. One ne njeguju dobrotu koja treba obilježavati kršćaninov život. One svakog dana sve više nazaduju i postaju sve uskogrudnije u svojim predrasudama i gledištima. Usmjerene su na majušnost, a ozračje koje ih okružuje djeluje otrovno na mir i sreću. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 178-180) SZC 218.3
Svaka ustanova morat će se boriti s teškoćama. Dopuštene su kušnje koje ispituju srce Božjeg naroda. Kad nedaća snađe jedno od Gospodnjih oruđa, pokazat će se koliko ima istinske vjere u Boga i Njegovo Djelo. U takvom trenutku neka nitko ne gleda na stvari u najgorem svjetlu i izražava sumnju i nevjerovanje. Ne kritizirajte one koji nose terete odgovornosti. Neka nijedan razgovor u vašem domu ne bude zatrovan kriticizmom Gospodnjih radnika. Roditelji koji popuštaju ovom duhu kritiziranja ne iznose pred svoju djecu ono što će ih učiniti mudrima za spasenje. Njihove riječi uzdrmat će ne samo vjeru i povjerenje kod djece, nego i kod starijih po godinama. (Testimo-nies for the Church, sv. 7, 183) SZC 218.4
Ravnatelji naših ustanova imaju najtežu zadaću da održe red i mudro discipliniraju mladež povjerenu njihovoj brizi. Vjernici mogu mnogo učiniti da podupru njihove ruke. Kada se mladi nisu spremni pokoriti pravilima ustanove ili se u bilo čemu drugome sukobljavaju sa svojim nadređenima, želeći da bude po njihovom, neka roditelji slijepo ne podupiru i ne suosjećaju sa svojom djecom. SZC 219.1
Bolje je, daleko bolje da vaša djeca pate, bolje je da leže u grobu nego da postupaju olako prema načelima koja se nalaze u temelju odanosti istini, njihovim bližnjima i Bogu. (Testimonies for the Church, sv. 7, 185, 186) SZC 219.2