Savjeti Za Crkvu

Zavidan čovjek ne vidi ništa dobro u drugima

Ne smijemo dopustiti teškoćama i obeshrabrenju da nam pojedu dušu i da nas učine razdražljivima i nestrpljivima. Neka ne bude sukoba niti ružnog mišljenja ili ružnih riječi, kako ne bismo uvrijedili Boga. Brate moj, ako otvoriš svoje srce zavisti i zlopamćenju, Duh Sveti ne može prebivati u tebi. Traži puninu koja je u Kristu. Radi u skladu s Njim. Neka svaka misao, riječ i djelo otkrivaju Njega. Potrebno ti je svakidašnje krštenje ljubavlju koja je u apostolske dane učinila da svi budu jedne misli. Ova ljubav donijet će zdravlje tijelu, umu i duši. Okruži svoju dušu ozračjem koje će osnažiti duhovni život. Njeguj vjeru, nadu, hrabrost i ljubav. Neka mir Božji vlada u tvojem srcu. (Testimonies for the Church, sv. 8, 191) SZC 215.1

Zavist nije samo izopačenost ćudi, nego nezadovoljstvo koje remeti sve sposobnosti. Začela se u Sotoni. On je želio biti prvi na Nebu i pošto nije mogao imati svu silu i slavu koju je tražio, pobunio se protiv Božje vladavine. Zavidio je našim praroditeljima i kušao ih da sagriješe i tako je upropastio njih i sav ljudski rod. SZC 215.2

Zavidan čovjek zatvara svoje oči pred kvalitetama i plemenitim djelima drugih. Uvijek je spreman omalovažiti i pogrešno protumačiti ono što je izvanredno dobro. Ljudi često priznaju i zaboravljaju tuđe pogreške, ali malo nade ima za zavidnog čovjeka. Budući da zavidjeti drugoj osobi znači priznati da je bolja, ponositost neće dopustiti nikakav ustupak. U pokušaju da uvjerite zavidnog čovjeka da je to što čini grijeh, on postaje još ogorčeniji prema osobi koja je predmet njegova bijesa i prečesto ostaje neizliječen. SZC 215.3

Zavidan čovjek širi otrov kamo god pođe, otuđuje prijatelje i potiče mržnju i buntovnost protiv Boga i čovjeka. Želi da ga se smatra najboljim i najvećim, ne kako bi junačkim, samoodričućim naporom postigao cilj izvrsnosti, već držeći se tamo gdje se nalazi i umanjujući zasluge drugih. SZC 215.4

Za jezik koji uživa u podvalama, brbljavi jezik koji kaže: Reci meni, a i ću reći drugima, apostol Jakov kaže da je zapaljen od pakla. On rasipa žeravicu na sve strane. Što briga ogovarača što ocrnjuje nevinoga? On neće prestati sa svojim zlim djelom, premda uništava nadu i hrabrost onih koji već tonu pod svojim teretom. Njemu je stalo samo do toga kako bi produbio skandal. Tobožnji kršćani zatvaraju svoje oči pred svime što je čisto, pošteno, plemenito i ljubazno, a cijene ono što je sumnjivo i neljubazno, i to objavljuju svijetu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 50,51) SZC 216.1