Savjeti Za Crkvu

Opasnost od čitanja uzbudljivih priča

Što trebaju čitati naša djeca? Ovo je ozbiljno pitanje koje zahtijeva ozbiljan odgovor. Uznemiruje me kad u domovima svetkovatelja subote vidim časopise i novine s pričama u nastavcima koje na um djece i mladih ne ostavljaju dobar dojam. Promatrala sam one koji su tako razvili sklonost prema izmišljenim pričama. Oni su imali prednost poslušati istinu i upoznati razloge za našu vjeru, ali su odrastali lišeni istinske i praktične pobožnosti. SZC 209.1

Čitatelji lakomislenih i uzbudljivih priča postaju nesposobni za svakidašnje životne dužnosti. Oni žive u nestvarnom svijetu. Imala sam prilike promatrati djecu kojoj je bilo dopušteno da često čitaju takve priče. Bilo u kući ili izvan nje, ona su bila nemirna, zanesena, nesposobna da razgovaraju o bilo čemu osim o najobičnijim stvarima. Vjerska misao i razgovori bili su njihovom razumu potpuno strani. Izgrađujući prohtjev za uzbudljivim pričama, iskvarili su svoj ukus i um nije zadovoljan dok se ne nahrani tom nezdravom hranom. Za one koji uživaju u takvom štivu, ne mogu naći bolje ime od mentalnih pijanaca. Neumjereno čitanje utječe na mozak isto tako kao što neumjereno jelo i piće utječu na organizam. (Counsels to Parents, Teachers, and Students, 132—135) SZC 209.2

Prije nego što su prihvatili istinu, neki su izgradili naviku čitanja romana. Kad su se priključili Crkvi, pokušali su se osloboditi ove navike. Ponuditi takvim osobama nešto što je slično onome što su odbacili, isto je što i ponuditi alkoholno piće pijancu. Popuštajući kušnji kojoj su bili stalno izloženi, oni ubrzo gube svoje oduševljenje za pouzdano štivo. Nemaju želje za pro-učavanje Biblije. Njihove moralne snage slabe. Grijeh postaje sve manje odbojan. U njima polako jača nevjerovanje i odbojnost prema praktičnim životnim dužnostima. Kako se um izopačuje, tako postaje spreman prihvatiti bilo kakvo uzbudljivo štivo. Na taj način Sotoni je otvoren put da dušu potpuno podjarmi. (Testimonies for the Church, sv. 7, 203) SZC 209.3