Savjeti Za Crkvu

Potpuni odmor i zadovoljstvo

Mladi trebaju imati na umu da su odgovorni za sve prednosti koje uživaju, za korisnu upotrebu vremena i za pravilnu upotrebu svojih sposobnosti. Oni mogu postaviti pitanje: Zar se ne možemo razonoditi ili rekreirati? Zar trebamo samo raditi, raditi, raditi bez ikakve promjene? (Counsels to Parents, Teachers, and Students, 337) SZC 200.4

Kratak predah u tjelesnom radu koji iscrpljuje snagu, katkad može biti vrlo potreban da bi se netko ponovno prihvatio posla s još većim uspjehom. Ali potpuno počivanje ne mora biti potrebno čak ni onda kada ostvari najbolje rezultate upotrebom svoje tjelesne snage. Ako se umorio od nekog posla, ne mora tratiti dragocjene trenutke. Može potražiti neki posao koji tako ne iscrpljuje, a bit će na blagoslov za njegovu majku i sestre. U olakšavanju njihovih poslova tako što će preuzeti njihove najteže terete, može naći razonodu koja je posljedica načela i koja će mu pružiti istinsku sreću; tako svoje vrijeme neće provesti u beznačajnostima ili sebičnom popuštanju. Svoje vrijeme može uvijek upotrijebiti na dobro i stalno se osvježivati promjenama, a da ipak svaki trenutak bude nekome na korist. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, 197) SZC 200.5

Mnogi tvrde da je za očuvanje tjelesnog zdravlja potrebno sudjelovati u sebičnim zabavama. Istina je da je za najbolji razvoj tijela potrebna promjena, jer se um i tijelo promjenom osvježavaju i krijepe, ali se taj cilj ne postiže sudjelovanjem u nerazumnim zabavama na štetu obavljanja kućanskih dužnosti od strane mladih. (Temelji sretnog doma, 417) SZC 201.1

Najopasnije mjesto za uživanje je kazalište. Umjesto da bude škola morala i vrline, kao što se to često tvrdi, ono je žarište nemorala. Na ovim se zabavama rađaju i utvrđuju poroci i grešne sklonosti. Lake pjesme, razuzdani pokreti, izrazi i ponašanje kvare maštu i ponižavaju moral. Svaka mlada duša koja po navici prisustvuje takvim prizorima, imat će pokvarena načela. U našoj zemlji nema utjecaja koji bi jače mogao zatrovati maštu, uništiti vjerske utjecaje i otupiti želju za smirenim zadovoljstvima i trijeznom stvarnošću života od kazališnih predstava. Ljubav prema ovim prizorima jača svakim popuštanjem, kao što upo-trebom jača želja za opojnim pićima. Jedini je siguran put da izbjegavamo kazalište, cirkus i svaku sumnjivo mjesto za zabavu. (Counsels to Parents, Teachers, and Students, 334,335) SZC 201.2

Davidov ples pred Bogom kao izraz radosnog strahopoštovanja citiraju zaljubljenici u zadovoljstva kao opravdanje za suvremeni ples. Međutim, za takvu tvrdnju nema osnove. Plesanje je u današnje vrijeme povezano s ludošću i ponoćnim orgijama. Zbog zadovoljstva se žrtvuju zdravlje i moralnost. Onima koji odlaze u plesne dvorane Bog nije predmet razmišljanja i poštovanja, a molitva i pjesme hvale smatrale bi se suvišnima na njihovim skupovima. Odlučujuća je sljedeća provjera. Kršćani ne trebaju odlaziti na zabave koje slabe ljubav prema svetim predmetima i umanjuju radost službe Bogu. Glazba i ples u radosnoj hvali Bogu prilikom nošenja Kovčega nema nikakve sličnosti sa suvremenim razuzdanim plesom. Prvo podsjeća na Boga i uzdiže Njegovo sveto ime, a drugo je Sotonino oruđe koje navodi ljude da zaborave Boga i obeščaste Njegovo ime. (Patrijarsi i proroci, 597) SZC 201.3

Mladi se uglavnom ponašaju kao da su dragocjeni sati kušnje, dok još traje vrijeme milosti, samo jedan veliki praznik; kao da su se na ovome svijetu pojavili samo zbog svojih zabava, da bi se zadovoljavali nizom uzbuđenja. Sotona ulaže posebne napore ne bi li ih naveo da sreću potraže u svjetovnim zabavama i da se onda pravdaju, nastojeći pokazati kako su te zabave bezazlene, nevine i čak važne po zdravlje. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 431) SZC 202.1

Mnogi željno sudjeluju u svjetovnim, obeshrabrujućim zabavama koje Božja riječ zabranjuje. Tako prekidaju svoju vezu s Bogom i ubrajaju se među ljubitelje svjetovnih zadovoljstava. Grijeh koji je uništio pretpotopno stanovništvo i gradove u ravnici postoji i danas — ne samo u neznabožačkim zemljama, ne samo među popularnim ljudima koji se izdaju za kršćane, nego i među nekima koji tvrde da čekaju dolazak Sina Čovječjega. Kada bi Bog vama prikazao ove grijehe onako kako izgledaju u Njegovim očima, ispunio bi vas stid i užas. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 187) SZC 202.2

Želja za uzbuđenjem i raznim uživanjima kušnja je i zamka za Božji narod, a osobito za mlade. Sotona neprekidno traži povode kojima će odvratiti misli od svečane pripreme za prizore koji su neposredno pred nama. Preko svjetovnih ljudi on održava uzbudljivo ozračje kako bi neoprezne naveo da se predaju svjetovnim uživanjima. Zabave, predavanja i beskrajna raznolikost uživanja tako su usmjereni da izazovu ljubav prema svijetu; a ovom vezom sa svijetom vjera slabi. SZC 202.3

Bog ne priznaje za svojeg sljedbenika ljubitelja zabava. Pravi su Isusovi sljedbenici samo oni koji se odriču sebe i žive trijezno, ponizno i sveto. Takvi ne mogu uživati u lakomislenom i praznom razgovoru s onim koji ljubi svijet. (Counsels to Parents, Teachers, and Students, 325,328) SZC 202.4

Ako doista pripadate Kristu, imat ćete prilike svjedočiti za Njega. Kad vas pozovu na mjesta gdje se održavaju zabave, pružit će vam se prilika da posvjedočite za svojega Gospodina. Ako ste vjerni Kristu, nećete pokušavati pronaći izgovore što ne možete doći, nego ćete jasno i skromno izjaviti da ste Božje dijete i da vam vaša načela ne dopuštaju da budete na tome mjestu, ni samo jednom, jer na njega ne možete pozvati svojega Gospodina. (Temelji sretnog doma, 426) SZC 203.1

Postoji oštra razlika između druženja Kristovih sljedbenika radi kršćanske rekreacije i svjetovnih skupova na kojima se traže tjelesna uživanja i zabave. Umjesto molitve i spominjanja Krista i onoga što je sveto, iz usta svjetovnih ljudi čut će se glup smijeh i prazne riječi. Oni se žele dobro zabaviti. Njihove zabave počinju u ludosti, a završavaju u ispraznosti. (Temelji sretnog doma, 420) SZC 203.2