Savjeti Za Crkvu

Jutarnje i večernje bogoslužje

Očevi i majke, svakoga jutra i večeri okupite svoju djecu oko sebe i u poniznoj molitvi uzdignite svoja srca Bogu za pomoć. Vaši dragi izloženi su kušnjama. Mladi i stari na svojem putu svakodnevno nailaze na smetnje. Oni koji žele živjeti strpljivim i radosnim životom ispunjenim ljubavlju, moraju se moliti. Samo primanjem stalne pomoći od Boga možemo pobije-diti sebe. SZC 186.1

Ako je ikada postojalo vrijeme kad je svaki dom trebao biti dom molitve, onda je to sada. Prevladavaju nevjera i sumnjičavost, zloće ima napretek. Pokvarenost teče životnim tokom duše i u životu izbija pobuna protiv Boga. Zarobljena grijehom, moralna snaga je u Sotoninoj vlasti. Duša postaje igračkom njegovih kušnji, a čovjek - ako se neka moćna ruka ne ispruži da ga spasi - odlazi tamo kamo ga glavni buntovnik vodi. SZC 186.2

Unatoč tome što se neki smatraju kršćanima u ovo vrijeme strašne opasnosti, oni nemaju obiteljskog bogoslužja. Oni ne proslavljaju Boga u svojim obiteljima i ne uče svoju djecu ljubavi i Božjem strahu. Mnogi su se toliko udaljili od Boga da se smatraju nedostojnima da Mu se približe. Oni ne mogu pristupiti “s pouzdanjem k prijestolju milosti”, “podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke” (Hebrejima 4,16; 1. Timoteju 2,8). Oni nemaju žive povezanosti s Bogom. Imaju oblik pobožnosti bez njezine sile. SZC 186.3

Pomisao da molitva nije nužna jedno je od Sotoninih najuspješnijih sredstava za uništavanje duša. Molitva je zajedništvo s Bogom, Izvorom mudrosti, snage, mira i sreće. Isus se molio Ocu “sa silnim vapajem i suzama”. Pavao savjetuje vjernicima: “Bez prestanka se molite”, u svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - iznesite svoje molbe Bogu. “Molite jedni za druge”, kaže Jakov. “Jer mnogo može molitva pravednika ako je žarka.” (Hebrejima 5,7; 1. Solunjanima 5,17; Jakov 5,16) SZC 186.4

Iskrenom, ozbiljnom molitvom roditelji trebaju podignuti ogradu oko svoje djece. Trebaju se moliti u punini vjere da Bog ostane s njima i da sveti anđeli čuvaju njih i njihovu djecu od Sotonine okrutne sile. SZC 187.1

Svaka obitelj treba imati ustaljeno vrijeme za jutarnje i večernje bogoslužje. Kako je lijepo kad roditelji okupe svoju djecu ujutro prije nego što doručkuju, da bi nebeskom Ocu zahvalili za Njegovu zaštitu tijekom noći i zamolili Ga za pomoć, vodstvo i skrb tijekom dana! Kako je lijepo da se uvečer pred Bogom još jednom okupe roditelji i djeca, zahvalni za blago-slove minulog dana! SZC 187.2

Roditelji, svakoga jutra posvetite sebe i svoju obitelj Bogu za taj dan. Nemojte računati na mjesece i godine, oni nisu vaši. Vaš je samo jedan kratak dan. Kao da vam je zadnji na zemlji, radite za vrijeme njegovih sati za Gospodara. Predajte sve svoje planove Njemu da se po Njegovoj božanskoj mudrosti izvrše ili ne izvrše. Prihvatite Njegove planove umjesto svojih čak i kada to zahtijeva odbacivanje vaših njegovanih projekata. Tako ćete svoj život oblikovati sve više i više prema božanskom Uzoru, a “mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu” (Filipljanima 4,7). SZC 187.3

Otac, ili u njegovoj odsutnosti majka, treba voditi bogoslužje izborom dijela Pisma koji je zanimljiv i lako razumljiv. Bogoslužje treba biti kratko. Kada se čita dugo poglavlje i slijedi duga molitva, služba zamara i na kraju se osjeća olakšanje. Bog se sramoti kada je bogoslužje suho i dosadno, kada je toliko mučno, toliko nezanimljivo da ga se djeca plaše. SZC 187.4

Očevi i majke, učinite trenutke bogoslužja veoma zanimljivim. Nema razloga zašto to vrijeme ne bi bilo najugodnije i najljepše u danu. Malo razmišljanja posvećenog pripremi učinit će ga zanimljivim i korisnim. S vremena na vrijeme mijenjajte službu. Možete postaviti pitanja o pročitanome tekstu i učiniti nekoliko prigodnih primjedbi. Možete otpjevati himnu hvale. Molitva treba biti kratka i određena. Onaj tko vodi u molitvi, neka jednostavnim, ozbiljnim riječima slavi Boga za Njegovu dobrotu i zamoli Ga za pomoć. Ako okolnosti dopuštaju, neka se djeca uključe u čitanje i molitvu. SZC 187.5

Samo će vječnost otkriti dobro koje su donijela ovakva bogoslužja. (Testimonies for the Church, sv. 7, 42-44) SZC 187.6