Djela Apostolska

14. Čovjek, koji je tragao za istinom

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,31 do 11,18.

U obilasku crkava apostol Petar je posjetio i vjernike u Lidi. Tu je izliječio Eneju koji je osam godina ležao uzet na postelji. “Eneja, ozdravlja te Isus Krist”, rekao je apostol. “Ustani i prostri sam sebi!” “I on odmah ustade. Vidješe ga svi žitelji Lide i Saronske ravnice te se obratiše Gospodinu.” DA 83.1

U Jopi, mjestu blizu Lide, živjela je žena imenom Tabita; bila je jako omiljena zbog dobrih djela. Bila je iskrena Isusova učenica i njezin je život bio ispunjen djelima ljubavi. Znala je kome je potrebna odjeća i kome treba pokazati sućut pa je marljivo služila siromašnima i nesretnima. Njezini su spretni prsti bili aktivniji od njezinog jezika. DA 83.2

“Baš u ono vrijeme obolje i umrije.” Svjesna gubitka, crkva u Jopi, nakon što je dočula da je Petar u Lidi, poslala je glasnike k Petru “s molbom: ‘Dođi k nama, ne oklijevaj!’ Petar se diže i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu; svi se u suzama skupiše oko njega te mu pokazaše haljine i ogrtače koje je radila Košuta dok je bila na životu.” S obzirom na život službe kojim je Tabita živjela, ne treba se čuditi da su žalili za njom, da su tople suze natapale beživotnu glinu. DA 83.3

Apostolovo srce ispunilo se sućuti kad je vidio njihovu tugu. Onda je, tražeći da ožalošćeni prijatelji napuste prostoriju, kleknuo i žarkom molitvom molio Boga da Tabiti vrati život i zdravlje. Zatim se okrenuo k tijelu i rekao: “‘Tabita, ustani!’ Ona tada otvori oči, pogleda Petra te sjede.” Tabita je bila od velike koristi za Crkvu i Bog ju je odlučio vratiti iz neprijateljeve zemlje kako bi njezina sposobnost i energija i dalje bile na blagoslov drugima, a i zato da ovim očitovanjem sile ojača Kristovo djelo. DA 83.4

Dok je Petar još bio u Jopi, Bog ga je pozvao da odnese Evanđelje Korneliju u Cezareju. DA 84.1

Kornelije je bio rimski stotnik. Bio je to bogat čovjek plemenita roda, na povjerljivom i časnom položaju. Neznabožac po rođenju, odgoju i naobrazbi, druženjem sa Židovima stekao je spoznaju o Bogu kojemu je služio iskrenim srcem, pokazujući iskrenost svoje vjere djelima milosrđa za siromahe. Bio je nadaleko i naširoko poznat po darežljivosti, a njegov pravedni život učinio je da je bio na dobru glasu među Židovima i poganima. Njegov je utjecaj bio blagoslov za sve s kojima je dolazio u dodir. Nadahnuti izvještaj kaže da je bio “pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.” (DF) DA 84.2

Vjerujući da je Bog Stvoritelj neba i zemlje, Kornelije Ga je poštovao, priznao Njegovu vlast i tražio Njegov savjet u svim životnim poslovima. U svojoj je kući podignuo žrtvenik jer se bez Božje pomoći nije usuđivao provoditi svoje planove ni obavljati poslove. DA 84.3

Premda je Kornelije vjerovao u proročanstva i očekivao dolazak Mesije, nije poznavao Evanđelje kako je objavljeno u Kristovu životu i smrti. Nije bio pripadnik židovske crkve i rabini su ga smatrali poganinom i nečistim. Ali isti Sveti Čuvar koji je za Abrahama rekao: “Jer znam” (DK), znao je i Kornelija te mu izravno s Neba poslao vijest. DA 84.4

Dok je bio na molitvi, Korneliju se javio anđeo. Kad je stotnik čuo svoje ime, prestrašio se jer je znao da je vjesnik došao od Boga; zato je upitao: “Što je, Gospodine?” Anđeo je odgovorio: “Tvoje molitve i dobročinstva. uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica. Tako, sad pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost nekog Šimuna, kožara, čija je kuća pokraj mora.” DA 84.5

Jasnoća ovih uputa, u kojima je spomenuto čak i zvanje čovjeka kod kojeg je Petar odsjeo, pokazuje da je Nebo upoznato sa životom i poslovanjem ljudi bez obzira na društveni položaj. Bog je upoznat sa životom i radom skromnih radnika jednako kao i sa životom i radom kralja koji sjedi na prijestolju. DA 84.6

“Pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna.” Ovim je Bog pokazao koliko cijeni evanđeosku službu i svoju organiziranu Crkvu. Anđeo nije dobio zadaću da Korneliju iznese priču o križu. O razapetom i uskrslom Spasitelju trebao mu je govoriti čovjek koji je bio, kao i sam stotnik, podložan ljudskim slabostima i kušnjama. DA 85.1

Bog ne bira za svoje predstavnike među ljudima anđele koji nikad nisu pali, već ljudska bića, ljude istih osobina kao oni koje žele spasiti. Da bi mogao doprijeti do ljudskog roda, Krist je uzeo ljudsku narav. Da donese spasenje svijetu, bio je potreban božansko-ljudski Spasitelj. Muškarcima i ženama povjeren je sveti posao da objave “neistraživo Kristovo bogatstvo” (Efežanima 3,8). DA 85.2

U svojoj mudrosti Bog dovodi one koji traže istinu u dodir s njihovim bližnjima koji poznaju istinu. Nebeski je plan da oni koji su primili svjetlo to svjetlo prenesu onima koji su u mraku. Ljudski rod, crpeći djelotvornost iz velikog Izvora mudrosti, postaje oruđe, sredstvo rada kojim Evanđelje pokazuje svoju preobražavajuću silu na umu i srcu. DA 85.3

Kornelije je rado poslušao viđenje. Kad je anđeo otišao, stotnik “dozva dvojicu od svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od onih koji su mu bili dodijeljeni za službu, te ih posla u Jopu pošto im izloži sve”. DA 85.4

Nakon razgovora s Kornelijem, anđeo je otišao k Petru u Jopu. U to vrijeme Petar se molio na krovu kuće i mi čitamo da “ogladnje i zaželje nešto pojesti. I dok su mu pripravljali jelo, on pade u zanos”. Petar nije ogladnio samo za tjelesnom hranom. Dok je s vrha krova gledao Jopu i okolicu, ogladnio je za spašavanjem svojih sunarodnjaka. Imao je silnu želju da im iz Pisma pokaže proročanstva vezana uz Kristovo stradanje i smrt. DA 85.5

U tom viđenju Petar je vidio “otvoreno nebo i neku posudu - sličnu veliku platnu zavezanu na četiri roglja - gdje silazi i spušta se na zemlju. U njoj bijahu sve vrste četveronožnih životinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki mu glas reče: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’ ‘Nikako, Gospodine - odvrati Petar - jer još nikad nisam jeo ništa pogano i nečisto.’ ‘Što je Bog proglasio čistim, ti ne nazivaj poganim!’ reče mu onaj glas po drugi put. To se ponovi triput, i posuda odmah bi uznesena na nebo.” DA 85.6

U ovom je viđenju Petar dobio i ukor i uputu. U njemu mu je pokazana Božja namjera da Kristovom smrću pogani trebaju zajedno sa Židovima postati baštinici blagoslova spasenja. Ali dosad nijedan učenik nije poganima propovijedao Evanđelje. U njihovim je umovima još uvijek postojao zid razdvajanja, srušen Kristovom smrću, pa je njihov rad bio ograničen na Židove jer su smatrali da pogani nemaju pristupa blagoslovima Evanđelja. Sada je Gospodin nastojao poučiti Petra sveobuhvatnom božanskom planu. DA 86.1

Mnogi neznabošci bili su zainteresirani slušatelji propovijedi Petra i ostalih apostola i mnogi su grčki Židovi povjerovali u Krista, ali Kornelijevo je obraćenje trebalo biti od najvećeg značenja među poganima. DA 86.2

Došlo je vrijeme za potpuno novu fazu rada Kristove crkve. Vrata mnogih židovskih obraćenika, koja su bila zatvorena za pogane, sada su se širom otvorila. A pogane koji su prihvatili Evanđelje trebalo je smatrati jednakima židovskim učenicima, bez potrebe da budu obrezani. DA 86.3

Kako je pažljivo Gospodin radio da svlada Petrove predrasude prema poganima koje su, zahvaljujući židovskom odgoju, bile tako duboko usađene u njegov um! Viđenjem o platnu i njegovom sadržaju Gospodin je nastojao odvratiti apostolov um od ove predrasude i naučiti ga važnoj istini da se na Nebu ne gleda tko je tko; da su u Božjim očima Židovi i pogani jednako dragocjeni; da po Kristu neznabošci mogu postati sudionici bla-goslova i prednosti Evanđelja. DA 86.4

Dok je Petar razmišljao o značenju viđenja, ljudi koje je poslao Kornelije stigli su u Jopu i stajali pred vratima kuće u kojoj je boravio. A onda mu je Duh rekao: “Evo te traže tri čovjeka. Hajde ustani, siđi i pođi s njima ne premišljajući, jer sam ih ja poslao!” DA 86.5

Za Petra je ovo bila mučna zapovijed; s oklijevanjem je činio svaki korak koji je dužnost zahtijevala od njega. “Petar siđe k ljudima te im reče: ‘Evo, ja sam onaj koga tražite. Koji je razlog vašem dolasku?” Oni su ga obavijestili o svojem jedinstvenom zadatku riječima: “Stotnik Kornelije. čovjek pravedan i bogobojazan, koji uživa dobar glas kod svega naroda židovskog, primio je zapovijed od anđela svetoga da te dozove u svoj dom i da čuje riječi od tebe.” DA 86.6

Poslušan uputama koje je upravo primio od Boga, apostol je obećao da će poći s njima. Sljedećeg jutra krenuo je u Cezareju, praćen šestoricom braće. Oni su trebali biti svjedoci svemu što će reći i učiniti za posjeta poganima, jer je Petar znao da će biti pozvan na odgovornost zbog tako izravnog kršenja židovskog nauka. DA 87.1

Kad je Petar ušao u kuću neznabošca, Kornelije ga nije pozdravio kao običnog posjetitelja, već kao čovjeka počašćenog od Neba i poslanog od Boga. Istočnjački je običaj da se klanja pred knezom i visokim dostojanstvenikom, a za djecu da se poklone pred svojim roditeljima. Ali Kornelije, svladan poštovanjem prema čovjeku poslanom od Boga da ga pouči, pao je pred Petrove noge i poklonio mu se. Petar je bio užasnut pa je podigao stotnika govoreći: “Ustani! I ja sam samo čovjek!” DA 87.2

Dok su Kornelijevi glasnici bili na putu, stotnik je sazvao “rodbinu i bliske prijatelje” da i oni čuju naviještanje Evanđelja. Kad je Petar stigao, našao je veliku skupinu ljudi kako željno čeka da čuje njegove riječi. DA 87.3

Ovoj okupljenoj skupini Petar je prvo progovorio o židovskom običaju rekavši kako se druženje s poganima za Židova smatra zabranjenim, da se takav čin smatra obrednim onečišćenjem. “Vi dobro znate”, rekao je, “da je Židovu zabranjeno družiti se s Nežidovom ili ući mu u kuću, ali je mene Bog poučio da nikoga ne proglašavam poganim ili nečistim. Zato kad bijah pozvan, dođoh bez prigovora. Sada bih vas želio upitati zašto ste me dozvali.” DA 87.4

Nato je Kornelije ispričao što je doživio i ponovio anđelove riječi; na kraju je rekao: “Ja sam nato odmah poslao ljude k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bogom da čujemo sve što ti je Gospodin zapovjedio.” DA 87.5

Petar je rekao: “Uistinu, sad istom shvaćam: ‘Bog nije pristran.’ Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno.” DA 87.6

A onda je okupljenim pozornim slušateljima propovijedao o Kristu - Njegovom životu, čudima, izdaji i raspeću, uskrsnuću i uzašašću te Njegovom djelu na Nebu kao čovjekovom pred-stavniku i zastupniku. Dok je Petar prikazivao Isusa kao jedinu nadu grješnika, on je sam potpunije razumio značenje viđenja koje je primio i njegovo je srce gorjelo duhom istine koju je iznosio. DA 87.7

Odjednom je izlaganje prekinuo silazak Svetoga Duha. “Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer su ih čuli govoriti drugim jezicima i veličati Boga. DA 88.1

Tada Petar reče: ‘Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?’ I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista.” (DF) DA 88.2

Tako je Evanđelje objavljeno strancima i tuđincima, pa su i oni postali sugrađani svetima, članovi Božje obitelji. Obraćenje Kornelija i njegovog doma bio je prvi plod žetve koju je trebalo prikupiti. Iz ovog doma poteklo je djelo milosti koje je nastavljeno u tom neznabožačkom gradu. DA 88.3

Danas Bog traži duše među ljudima visokog kao i niskog podrijetla. Ima mnogo onih koji su slični Korneliju, ljudi koje Gospodin želi povezati sa svojim djelom u svijetu. Njihove simpatije su na strani Gospodnjeg naroda, ali ih čvrsto drže veze koje ih vezuju za svijet. Potrebna je moralna hrabrost da stanu na Kristovu stranu. Za ove duše, koje su u velikoj opasnosti zbog svojih odgovornosti i veza, treba učiniti poseban napor. DA 88.4

Bog poziva ozbiljne, ponizne radnike koji će odnijeti Evanđelje višem staležu. Dogodit će se čuda iskrenog obraćenja - čuda koja sada ne vidimo. Najveći ljudi ove Zemlje nisu izuzeti od sile Boga koji čini čuda. Ako oni koji surađuju s Njim budu znali iskoristiti priliku i odvažno i vjerno obavljati svoju dužnost, Bog će obratiti ljude koji zauzimaju odgovorne položaje, razumne i utjecajne ljude. Snagom Svetoga Duha mnogi će prihvatiti božanska načela. Obraćeni istini, oni će postati oruđa u Božjim rukama da prenose svjetlo. Takvi će osjećati poseban teret za druge duše ovog zapostavljenog staleža. Gospodnjem djelu bit će posvećeni vrijeme i novac, i Crkva će steći novu djelotvornost i snagu. DA 88.5

Zato što je Kornelije bio poslušan svim uputama koje je primio, Bog je tako vodio događaje da je dobio još više istine. Poslao je vjesnika iz nebeskih dvorova rimskom časniku i Petru da bi Kornelije mogao doći u dodir s onim tko će ga povesti većem svjetlu. DA 88.6

U našem svijetu ima mnogo onih koji su Božjem kraljevstvu bliže nego što mislimo. U ovom mračnom svijetu grijeha Gospodin ima mnoge skupocjene dragulje kojima će odvesti svoje vjesnike. Mnogi će mudrost Božju cijeniti više od svake zemaljske prednosti i postati vjerni svjetlonoše. Poticani Kristovom ljubavlju, oni će potaknuti druge da dođu k Njemu. DA 89.1

Kad su braća u Judeji čula da je Petar ušao u kuću neznabošca i propovijedao okupljenima, iznenadila su se i rasrdila. Bojala su se da će takav postupak, koji im se činio drskim, negativno utjecati na njihov nauk. Čim su se srela s Petrom, ozbiljno su ga prekorila: “Ušao si k neobrezanim ljudima. i jeo s njima!” DA 89.2

Petar im je ispričao sve što se dogodilo. Opisao je događaj s viđenjem i ustvrdio da je njime upozoren kako više ne treba obraćati pozornost na obredne razlike između obrezanih i neobrezanih, niti pogane smatrati nečistima. Ispričao im je o nalogu koji je dobio da ode poganima, o dolasku glasnika i susretu s Kornelijem. Ponovio je srž svojeg razgovora sa stotnikom i kako je ovaj dobio uputu da pošalje po Petra. DA 89.3

Pričajući što je doživio, rekao je: “I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao i na nas u početku. Tada se sjetih riječi Gospodnje: ‘Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama kad smo prigrlili vjeru u Gospodina Isusa Krista, tko sam bio ja da to mognem zabraniti Bogu?” DA 89.4

Kad su to čula, braća su utihnula. Uvjerena da je Petrov postupak bio izravno ispunjenje Božje namjere, i da su njihove predrasude i isključivost potpuno suprotne duhu Evanđelja, slavila su Boga govoreći: “Dakle, i poganima je Bog dao obraćenje koje vodi u život!” DA 89.5

Tako su, bez sukoba, srušene predrasude, odbačena isključivost uspostavljena vjekovnim običajem i otvoren put da se Evanđelje naviješta i neznabošcima. DA 89.6