Djela Apostolska

1. Božja namjera za Njegovu Crkvu

Crkva je oruđe koje je Bog odredio za spašavanje ljudi. Ona je ustrojena za službu i njezina je zadaća da svijetu navijesti Evanđelje. Od samog početka Bog je namjeravao da Crkva prikaže svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati Njegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po njoj će se u konačnici čak i “poglavarstvima i vlastima na nebesima” objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Božje ljubavi (Efežanima 3,10). DA 7.1

U Svetom pismu zapisana su o Crkvi mnoga i čudesna obećanja. “Jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.” (Izaija 56,7) “Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom, i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova.” “I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug naroda. I znat će da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - riječ je Jahve Gospoda. Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš - riječ je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 34,26.29-31) DA 7.2

“Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci.” “Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.” (Izaija 43,10-12; 42,6.7) DA 7.3

“Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, da kažeš zasužnjenima: ‘Iziđite!’ a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’ Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Neće više gladovat i žeđati, neće ih mučiti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti... DA 8.1

Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. Sion reče: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.” (Izaija 49,8-16) DA 8.2

Crkva je Božja utvrda, Njegov grad utočišta koji drži u pobunjenom svijetu. Svaka izdaja Crkve izdaja je Onoga koji je ljudski rod kupio krvlju svojeg jedinorođenog Sina. Crkvu na Zemlji od početka su činile vjerne duše. Gospodin je u svakom razdoblju imao svoje stražare koji su vjerno svjedočili naraštaju u kojem su živjeli. Ovi su stražari objavljivali vijest opomene; a kad su bili pozvani da odlože oružje, drugi su preuzeli njihov posao. Bog je ove svjedoke povezao Savezom sa sobom i tako ujedinio Crkvu na Zemlji s Crkvom na Nebu. On je slao svoje anđele da služe Njegovoj Crkvi pa vrata paklena nisu mogla nadvladati Njegov narod. DA 8.3

Bog je svoju Crkvu podupirao u stoljećima progonstava, sukoba i tame. Na nju nije pala ni sjena oblaka a da je On nije za to pripremio, nijedna se sila nije podigla protiv Njegovog djela a da je On nije predvidio. Sve se dogodilo onako kako je prorekao. Nije zaboravio svoju Crkvu, već je u svojim proročkim objavama naznačio što će se dogoditi, a ono što su objavili proroci nadahnuti Njegovim Duhom, ostvarilo se. Njegov je Zakon povezan s Njegovim prijestoljem i nema sile zla koja bi ga mogla uništiti. Istinu nadahnjuje i čuva Bog; ona će trijumfirati unatoč svem protivljenju. DA 8.4

Tijekom stoljeća duhovne tame Božja Crkva je bila grad koji leži na gori. Iz stoljeća u stoljeće, iz naraštaja u naraštaj u njezinim su se granicama razvijale čiste nebeske istine. Premda izgleda slaba i pogrjesiva, Crkva je jedini predmet na koji Bog na poseban način obraća svoju punu pozornost. Ona je pozornica Njegove milosti na kojoj s uživanjem otkriva svoju moć da preobrazi srca. DA 8.5

“S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje?” upitao je Krist. “Kojom li ga usporedbom prikazati?” (Marko 4,30) Za usporedbu nije mogao uzeti zemaljska kraljevstva. U društvu nije našao ništa čime bi ga mogao usporediti. Zemaljska kraljevstva vladaju primjenom fizičke sile, ali iz Kristova kraljevstva prognano je svako tjelesno oružje, svako oruđe prisile. Njegovo kraljevstvo uzdiže i oplemenjuje ljudski rod. Božja je Crkva dvor svetog života, ispunjena različitim darovima i obdarena Svetim Duhom. Vjernici trebaju naći svoju sreću u sreći onih kojima pomažu i koje blagoslivljaju. DA 9.1

Predivno je djelo koje je Gospodin naumio ostvariti preko svoje Crkve da bi se proslavilo Njegovo ime. Slika ovog djela prikazana je u Ezekielovom viđenju rijeke koja ozdravlja: “Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.” (Ezekiel 47,8-12) DA 9.2

Bog je od početka djelovao preko svojeg naroda da donese blagoslov svijetu. Drevnom egipatskom narodu Bog je Josipa učinio izvorom života. Zahvaljujući njegovoj vjernosti, sačuvan je život cijelog naroda. Preko Daniela Bog je sačuvao život svih babilonskih mudraca. Sva su ova izbavljenja pouke; one oslikavaju duhovne blagoslove ponuđene svijetu zahvaljujući vezi s Bogom kojega su Josip i Daniel štovali. Svatko u čijem srcu nastava Krist, svatko tko Njegovu ljubav prikazuje svijetu, suradnik je Božji na blagoslov ljudskom rodu. Primajući od Spasitelja milost koju prenosi drugima, iz cijelog njegovog bića teku vode duhovnog života. DA 9.3

Bog je izabrao Izraela da objavi svoj karakter ljudima. Želio je da bude kao izvor spasenja u svijetu. Njemu su bila povjerena nebeska obećanja, objavljena Božja volja. U rane dane Izraela narodi svijeta su zbog izopačenog života izgubili spoznaju o Bogu. Prije su Ga poznavali, ali zato što Mu nisu “iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo” (Rimljanima 1,21). Ali Bog ih u svojoj milosti nije uništio. Odlučio im je dati priliku da se preko Njegova izabranog naroda ponovo upoznaju s Njim. Naukom o žrtvenoj službi Krist je trebao biti uzdignut pred narodima, da žive svi koji u Njega pogledaju. Krist je bio temelj židovskog sustava. Cijeli sustav slika i simbola bio je zgusnuto evanđeosko proročanstvo, prikaz onoga što je bilo vezano uz obećanja o otkupljenju. DA 9.4

Ali izraelski narod izgubio je iz vida svoju uzvišenu prednost Božjih predstavnika. Zaboravili su na Boga i propustili izvršiti svoju svetu zadaću. Blagoslovi koje su primili nisu donijeli blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti prisvojili su za vlastito proslavljanje. Odvojili su se od svijeta da bi izbjegli kušnju. Ograničenja koja im je Bog postavio u druženju s idolopoklonicima, da bi ih spriječio u prihvaćanju poganskih običaja, oni su upotrijebili da podignu zid odvajanja između sebe i svih drugih naroda. Lišili su Boga službe koju je od njih očekivao, a lišili su i svoje bližnje vjerskog vodstva i svetog primjera. DA 10.1

Svećenici i knezovi utonuli su u kolotečinu ceremonijalizma. Bili su zadovoljni legalističkom religijom pa drugima nisu ni mogli dati žive nebeske istine. Smatrali su vlastitu pravdu dostatnom i nisu željeli da se u njihovu vjeru unosi neki novi element. Dobru Božju volju prema ljudima nisu prihvatili kao nešto odvojeno od njih samih, već vezanu uz svoje zasluge potekle iz dobrih djela. Vjera djelotvorna po ljubavi koja čisti dušu nije se mogla sjediniti s religijom farizeja, sazdanom od običaja i ljudskih propisa. DA 10.2

Bog je o Izraelu rekao: “A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!” (Jeremija 2,21) “Izrael je prazna loza vinova, ostavlja rod za se.” (Hošea 10,1 - DK) “Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ mene i vinograda mojega. Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? DA 10.3

No, sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja.” (Izaija 5,3-7) “Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.” (Ezekiel 34,4) DA 10.4

Židovski su se vođe smatrali previše mudrima da bi im trebale upute, previše pravednima da bi im trebalo spasenje, previše počašćenima da bi im trebala čast koja dolazi od Krista. Spasitelj se okrenuo od njih da drugima povjeri prednosti koje su zlorabili i djelo koje su omalovažavali. Božja se slava mora objaviti, Njegova riječ utvrditi. Kristovo se kraljevstvo mora uspostaviti u ovome svijetu. Božje spasenje mora biti objavljeno gradovima u pustinji i učenici su bili pozvani da izvrše djelo koje su židovski vođe zanemarili. DA 11.1