Djela Apostolska

36. Otpad u Galaciji

Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Galaćanima.

Za boravka u Korintu Pavao je imao razloga za ozbiljnu bojazan za neke već osnovane crkve. Zbog utjecaja lažnih učitelja koji su se pojavili među vjernicima u Jeruzalemu, među vjernicima u Galaciji naglo se počela širiti podjela, krivovjerje i putenost. Ovi su lažni učitelji miješali židovsku predaju s evan-đeoskim istinama. Ne mareći za odluku općeg sabora u Jeruzalemu, zahtijevali su od obraćenika iz poganstva da vrše propise obrednog zakona. DA 241.1

Stanje je bilo kritično. Nastalo zlo prijetilo je brzim uništenjem galacijskih crkava. DA 241.2

Pavla je zaboljelo srce i duša mu je bila uznemirena zbog otvorenog otpada dijela onih koje je vjerno poučavao načelima Evanđelja. Odmah je pisao zabludjelim vjernicima razotkrivajući lažne teorije koje su prihvatili, i s velikom oštrinom korio one koji su odstupili od vjere. Nakon pozdrava “Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista”, Pavao je Galaćanima uputio riječi oštrog ukora: DA 241.3

“Čudim se da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo ‘evanđelje’. Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo Evanđelje. Ali, ako bi vam tko - bili to mi, bio anđeo s neba - navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!” Pavlov nauk bio je u skladu s Pismima i Sveti Duh je posvjedočio za njegov rad; zato je upozorio svoju braću da ne slušaju ništa što bi se protivilo istinama kojima ih je on učio. DA 241.4

Apostol je molio galacijske vjernike da pozorno ispitaju svoje prvo iskustvo u kršćanskom životu. “O nerazumni Galaćani! Tko vas začara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljen pred oči? Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili Duha vršenjem Zakona ili prihvaćanjem vjere? Jeste li tako nerazumni da počinjući s Duhom sad svršavate s tijelom? Jeste li uzalud toliko toga doživjeli? Ako je doista uzalud! A onaj koji vam daje Duha i čini među vama čudesa, čini li to zbog vršenja Zakona ili zbog prihvaćanja vjere?” DA 242.1

Tako je Pavao pozvao vjernike u Galaciji pred zid njihove vlastite savjesti u nastojanju da ih zaustavi na njihovom putu. Oslanjajući se na Božju spasiteljsku silu i odbijajući priznati nauk otpalih učitelja, apostol je pokušao navesti vjernike da vide kako su strašno prevareni, ali da vraćanjem svoje prijašnje vjere u Evanđelje mogu ipak poraziti Sotonine namjere. Apostol je čvrsto stao na stranu istine i pravednosti; njegova je čvrsta vjera i povjerenje u vijest koju je nosio pomogla mnogima kojima je vjera malaksala da se vrate odanosti Spasitelju. DA 242.2

Koliko je različit bio Pavlov način pisanja korintskoj crkvi od načina na koji se obratio Galaćanima! Prvu je korio vrlo pažljivo i nježno, dok za posljednju nije štedio riječi ukora. Korinćane je nadvladala kušnja. Prevareni lukavim nastupom učitelja koji su pod krinkom istine iznosili zabludu, bili su zbunjeni i smeteni. Morao ih je oprezno i strpljivo poučiti da mogu razlikovati lažno od istinitog. Grubost ili nepromišljena žurba ra-zorili bi Pavlov utjecaj kod mnogih kojima je želio pomoći. DA 242.3

U galacijskim je crkvama otvorena, neprikrivena zabluda nadomještala evanđeosku vijest. U biti je Krist, pravi temelj vjere, bio zamijenjen zastarjelim obredima judaizma. Apostol je vidio da radi spašavanja vjernika u Galaciji od opasnih utjecaja koji su im prijetili mora poduzeti najodlučnije mjere, uputiti najoštrija upozorenja. DA 242.4

Važna pouka koju mora naučiti svaki Kristov propovjednik jest da svoj rad treba prilagoditi okolnostima u kojima se nalaze ljudi kojima nastoji pomoći. Jednako su tako potrebne nježnost, strpljivost, odlučnost i čvrstina, ali ih treba primijeniti razumno. Mudro postupanje s različitim umovima, u različitim okolnostima i uvjetima, posao je koji zahtijeva mudrost i prosuđivanje prosvijetljeno i posvećeno Božjim Duhom. DA 242.5

U pismu vjernicima u Galaciji Pavao je ukratko spomenuo glavne događaje vezane uz vlastito obraćenje i prva kršćanska iskustva. Time je želio pokazati da je posebnim očitovanjem božanske snage bio naveden da vidi i shvati velike istine Evanđelja. Zahvaljujući uputama što ih je primio od samog Boga, Pavao je bio potaknut da na svečan i pozitivan način upozori i savjetuje Galaćane. Pisao je ne s oklijevanjem i sumnjom, već sa sigurnošću proizašlom iz osvjedočenja i sigurne spoznaje. Jasno je ocrtao razliku između poduke koja se prima od čovjeka i upute koja dolazi izravno od Krista. DA 243.1

Apostol je pozvao Galaćane da ostave lažne vođe koji su ih zaveli i da se vrate vjeri koja je bila tako nepogrješivo potvrđena božanskim odobravanjem. Ljudi koji su ih pokušali odvesti od vjere u Evanđelje bili su licemjeri, bez svetosti u srcu i pokvareni u životu. Njihova se pobožnost sastojala od nizanja obreda čijim su vršenjem očekivali steći Božju naklonost. Nije im stalo do Evanđelja koje je zahtijevalo poslušnost riječima: “Tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božje ga!” (Ivan 3,3) Smatrali su da vjera utemeljena na takvom nauku zahtijeva preveliku žrtvu pa su se držali svojih zabluda varajući sebe i druge. DA 243.2

Vršenje vanjskih oblika pobožnosti umjesto svetosti srca i života još uvijek odgovara neobnovljenoj naravi, kao što je to bilo u vrijeme ovih židovskih učitelja. Danas, kao i u ono vrijeme, postoje lažni duhovni vođe čiji nauk mnogi rado slušaju. Sotona promišljeno nastoji odvratiti umove od nade u spasenje vjerom u Krista i poslušnošću Božjem zakonu. U svakom razdoblju praneprijatelj prilagođava svoje kušnje predrasudama i naklonostima onih koje nastoji prevariti. U apostolsko doba naveo je Židove da uzdižu obredni zakon a odbace Krista; danas navodi mnoge koji se smatraju kršćanima da pod izlikom poštovanja Krista prezru moralni zakon i tvrde da se njegovi propisi mogu nekažnjeno prestupati. Dužnost je svakog Božjeg sluge da se čvrsto i odlučno odupre svima koji izvrću vjeru i da riječju istine neustrašivo razotkrije njihove zablude. DA 243.3

U nastojanju da stekne povjerenje svoje braće u Galaciji, Pavao je odvažno branio svoj položaj Kristova apostola. Za sebe je rekao da je apostol “ne od ljudi, niti po kojemu čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih”. Svoju zadaću nije primio od ljudi, već od najviše Vlasti na Nebu. A njegov je položaj potvrdio opći sabor u Jeruzalemu odlukama kojima se Pavao pokorio u svojem cjelokupnom radu među neznabošcima. DA 243.4

Onima koji su nijekali njegovo apostolstvo, Pavao je iznio dokaz da “ni u čemu nisam manji od nadapostola” (2. Korinćanima 11,5), ne zato da uzvisi sebe, već da veliča Božju milost. Oni koji su nastojali omalovažiti njegov poziv i rad, borili su se protiv Krista čija se milost i snaga očitovala preko Pavla. Apostol je zbog protivljenja svojih neprijatelja bio prisiljen odlučno ustati u obranu svojeg položaja i vlasti. DA 244.1

Pavao je molio one koji su nekoć u svojem životu upoznali Božju moć, da se vrate svojoj prvoj ljubavi za evanđeosku istinu. Neporecivim argumentima iznio im je prednost da postanu slobodni muškarci i žene u Kristu, po čijoj se milosti pomirenja svi koji Mu se potpuno pokore oblače u odjeću Njegove pravednosti. Zauzeo je stajalište prema kojem svaka duša koja se želi spasiti mora steći istinsko, osobno iskustvo s Bogom. DA 244.2

Apostolove ozbiljne i usrdne molbe nisu bile besplodne. Sveti Duh je djelovao velikom snagom i mnogi, čije su noge odlutale na stranputicu, vratili su se svojoj nekadašnjoj vjeri u Evanđelje. Otad su živjeli nepokolebljivo u slobodi kojom ih je Krist oslobodio. U svojem su životu očitovali darove Duha - a to su bili “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost”. Tako se proslavilo Božje ime i mnogo je novih vjernika u cijelom području pristupilo Crkvi. DA 244.3