Stvaranje Patrijarsi I Proroci

15/74

15. poglavlje — Isakova Ženidba

Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 24.

Abraham je ostario i uskoro očekivao smrt, ali mu je ostalo da obavi još jedno djelo kako bi svom potomstvu osigurao ispunjenje obećanja. Bog je Isaka odredio za nasljednika koji će držati njegov Zakon i oca izabranog naroda, ali on je još uvijek bio neoženjen. Stanovnici Hanaana su se predali idolopoklonstvu, a Bog je zabranio svom narodu da s njima stupaju u brak, znajući da će takvi brakovi voditi k otpadu. Patrijarh se bojao pokvarenih uticaja koji su okruživali njegova sina. Abrahamova vjera u Boga i pokoravanje njegovoj volji odražavali su se u Isakovu karakteru, ali osjećaji ovog mladog čovjeka bili su snažni, a on je bio blage i popustljive prirode. Ako bi se udružio s onima koji se nisu bojali Boga, on bi bio u opasnosti da zbog sloge žrtvuje načela. U Abrahamovu umu izbor žene za njegova sina bilo je pitanje od najveće važnosti. Nastojao je da on oženi osobu koja ga neće odvoditi od Boga. SPP 83.1

Sklapanje brakova u drevnim vremenima obično su obavljali roditelji, a to je bio običaj i među onima koji su obožavali Boga. Ni od koga se nije očekivalo da oženi nekoga koga nije volio, već su iskusni, bogobojazni roditelji svojom sposobnošću prosuđivanja vodili mlade u izboru osobe kojoj će dati svoje osjećaje. Protivljenje ovom običaju smatralo se nepoštovanjem roditelja, ili čak i zločinom. SPP 83.2

Isak je, vjerujući u mudrost i ljubav svog oca, bio zadovoljan što njemu može prepustiti ovo pitanje, vjerujući da će ga Bog voditi u izboru. Patrijarhove su se misli okrenule rodu njegova oca u Mesopotamiji. Premda nisu bili slobodni od JH lopoklonstva, oni su očuvali znanje i službu istinitom Bogu. Isak, nije smio napustiti Hanaan i poći k njima, ali moguće je da se među njima može naći osoba koja će htjeti napustiti svoj don i pridružiti mu se u očuvanju istinskog obožavanja živog Boga. Abraham je ovo važno pitanje povjerio “svome najstarijem sluzi,” pobožnu čovjeku, iskusna i zdrava rasuđivanja, koji mu je dugo i vjerno služio. On je od ovog sluge zahtijevao da položi svečanu zakletvu pred Gospodom, da njegovom sinu Isaku neće naći ženu među Hanaancima, već u Nahorovoj porodici u Mesopotamiji. On ga je obavezao da Isaka ne vodi tamo. Ako se ne nade djevojka koja će napustiti svoj rod, tada će on biti slobodan od svoje zakletve. Patrijarh ga je ohrabrio u njegovom teškom i osjetljivom pothvatu uvjerenjem da će Bog njegov zadatak okruniti uspjehom. “Jahve, Bog nebesa,” rekao je on, “koji me je odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja... pred tobom će poslati svog anđela.” SPP 83.3

Poslanik je pošao bez odlaganja. Uzimajući sa sobom deset deva za potrebe njegove grupe i za djevojčinu pratnju koja će se možda s njim vratiti, kao i darove za buduću ženu i njene prijateljice, on je pošao na dugi put iza Damaska, prema bogatim ravnicama koje graniče s velikom rijekom na istoku. Kad je stigao u Haran, “Nahorov grad”, zastao je izvan gradskih zidova, blizu izvora na koji su žene uveče dolazile po vodu. Bio je zabrinut. Iz odluke koju on donese mogu se izroditi ozbiljne posljedice, ne samo za njegova gospodara već i za buduće naraštaje, a kako mudro izabrati među potpunim strancima? Sjećajući se Abrahamovih riječi, da će Bog poslati svog anđela, on se žarko molio za vođstvo. U porodici svog gospodara navikao je na neprekidne izraze ljubaznosti i gostoljubivosti, te je on sada zamolio da mu se jednim činom učtivosti ukaže na djevojku koju je Bog izabrao. SPP 83.4

Jedva da je izgovorio molitvu prije no što je primio odgovor. Među ženama koje su se okupile na izvoru, njegovu je pažnju privuklo učtivo ponašanje jedne od njih. Dok je odlazila sa izvora, stranac joj je izašao u susret tražeći vodu iz krčaga na njenom ramenu. Ona je ljubazno odgovorila na zahtjev i ponudila da zahvati vodu i za deve, službu koju su i kneževske kćeri običavale obavljati za stada svojih očeva. Tako je on dobio željeni znak. “Djevojka je bila divna” i njena učtiva spremnost pružila je dokaz o ljubaznom srcu i aktivnoj, djelotvornoj prirodi. Dosad je božanska ruka bila s njom. Nakon što je bogatim darovima odao priznanje njenoj ljubaznosti, poslanik ie upitao za njeno porijeklo, i kad je saznao da je kćerka Betuela, Abrahamova nećaka, on se “duboko nakloni da iskaže poštovanje Jahvi.” SPP 84.1

Čovjek je zamolio za gostoprimstvo u kuci njenog oca, i izražavajući svoju zahvalnost, otkrio svoju vezu s Abrahamom. Djevojka je, vrativši se kući, ispričala što se dogodilo, a Laban, njen brat, odmah je požurio da dovede stranca i njegove pratioce i ukaže im gostoprimstvo. SPP 84.2

Eliezer nije želio jesti sve dok nije objasnio svoj zadatak, ispričao o molitvi na izvoru i svim okolnostima. Onda je rekao: “A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi: ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.” Odgovor je bio: “Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.” SPP 84.3

Nakon što je dobio odobrenje porodice pitao je i Rebeku da li želi poći tako daleko od doma svoga oca i udati se za Abrahamova sina. Ona je vjerovala, na osnovi onoga što se dogodilo, da ju je Bog izbrao za Isakovu ženu i ona je odgovorila: “Hoću.” SPP 84.4

Sluga je, predosjećajući radost svog gospodara zbog uspjeha njegovog zadatka, bio nestrpljiv da pođe, i oni su ujutro pošli na put kući. Abraham je živio u Beer Sebi, a Isak, koji je čuvao stada u okolnim područjima, vratio se u očev šator da čeka povratak vjesnika iz Harana. “U predvečerje izađe Isak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Isaka, sjaha s deve pa zapita slugu: “Ko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?’ A sluga odgovori: ‘Ono je moj gospodar.’ Nato ona uze koprenu te se pokri. Sluga ispriča Isaku sve što je učinio. Tada Isak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Isak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.” SPP 84.5

Abraham je znao za poslijedice sklapanja brakova između onih koji su se bojali Boga i onih koji nisu, od Kainova do njegova vremena. Pred njima su bile poslijedice njegovog braka s Hagarom, kao i bračnih veza Išmaela i Lota. Abrahamov i Sarin nedostatak vjere doveo je do rođenja Jišmaela, do miješanja pravednog potomstva s bezbožnicima. Uticaj majčinog idolopokloničkog roda i Jišmaelove veze s paganskim ženama sprečavale su očev uticaj na sina. Hagarina ljubomora i žene koje je ona izabrala Jišmaelu okružili su njegovu porodicu preprekama što ih je Abraham uzalud pokušavao preći. SPP 84.6

Abrahamova učenja u mladosti nisu ostala bez učinka na Jišmaela, ali uticaj njegovih žena doveo je do idolopoklonstva u njegovoj porodici. Odvojen od svog oca i ogorčen sukobima i prepirkama u domu lišenom ljubavi i straha Božjeg, Jišmael je bio prisiljen da izabere divlji, pljačkaški život pustinjskog vode, “ruka će se njegova dizati na svakoga, i svačija ruka na njega.” (Post 16,12) U svojim kasnijim godinama on se pokajao zbog svojih zlih puteva i vratio se očevom Bogu, ali karakterni pečat koji je dao svom potomstvu ostao je. Narod koji je proizišao iz njega bio je nemiran, pagan narod, koji je Isakovim potomcima uvijek bio smetnja i muka. SPP 84.7

Lotova žena je bila sebična i nevjerna, a njen uticaj je njenog muža razdvojio od Abrahama. Da nije bilo nje, Lot ne bi ostao u Sodomu, lišen savjeta mudrog patrijarha koji se bojao Boga. Da nije bilo vjernih pouka što ih je ranije primio od Abrahama, uticaj njegove žene i veze s tim bezbožničkim gradom navele bi ga na otpad od Boga. Lotov brak i njegov izbor Sodoma kao svog doma bili su prve karike u nizu događaja koji su u narednim naraštajima svijetu donosili zlo. SPP 85.1

Niko ko se boji Boga ne može se bez opasnosti povezivati s onima koji ga se ne boje. “Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?” (Am 3,3) Sreća i blagostanje bračnog odnosa zavise o jedinstvu obiju strana, a među vjernicima i nevjernicima postoji radikalna razlika u ukusima, sklonostima i ciljevima. Oni služe dva gospodara među kojima ne može biti sloge. Bez obzira koliko su nečija načela čista i ispravna, uticaj nevjernog bračnog druga će uvijek odvoditi od Boga. SPP 85.2

Onaj koji je ušao u bračni odnos dok je bio neobraćen, nakon obraćenja ima veću obavezu vjernosti svom bračnom drugu, bez obzira na različitost u vjeri, ali ipak Božji zahtjevi trebaju biti iznad svih zemaljskih odnosa, premda to može dovesti do progona i iskušenja. S duhom ljubavi i krotosti ova vjernost može uticati na obraćenje nevjernika. Međutim, Biblija zabranjuje brak hrišćana s nevjernima. Gospodnja zapovijest glasi: “Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom.” (2 Kor 6,14.17.18) SPP 85.3

Bog je Isaku ukazao veliku čast time što ga je učinio nasljednikom obećanja kroz koje je svijet trebao biti blagoslovljen, a ipak kad je navršio četrdeset godina, on se pokorio očevoj odluci kad je on odredio iskusnog, bogobojaznog slugu da mu izabere ženu. Posljedica je tog braka, kako ga Biblija opisuje, nježna i divna slika porodične sreće: “Tada Isak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Isak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.” SPP 85.4

Kakva suprotnost između Isakovog načina života i života koji vode mladi današnjeg vremena, čak i hrišćani! Mladi ljudi prečesto smatraju da je davanje njihovih osjećaja pitanje o kojem isključivo oni moraju odlučiti, odluka koji ni Bog ni njihovi roditelji ne trebaju nadzirati. Prije nego što postanu muškarci ili žene oni sebe smatraju sposobnim da donose vlastite odluke, bez pomoći svojih roditelja. Nekoliko godina braka su obično dovoljne da im ukazu na njihovu grešku, ali tada je obično prekasno da se spriječe njegove pogubne posljedice. Istom nedostatku mudrosti i samokontrole koji je uzrokovao prenagljen izbor dopušta se da poveća zlo sve dok brak ne postane mrzak jaram. Mnogi su tako uništili svoju sreću u ovom životu i nadu u život koji će doći. SPP 85.5

Ako postoji neko pitanje koje treba pozorno razmatrati i za koje treba tražiti savjet starijih i iskusnijih osoba, to je pitanje braka. Ako je ikada Biblija bila potrebna kao savjetnik, ako se ikada treba tražiti božanski savjet u molitvi, onda je to prije no što napravimo korak koji dvije osobe veže zajedno za cijeli život. SPP 85.6

Roditelji nikada ne trebaju izgubiti iz vida vlastitu odgovornost za buduću sreću njihove djece. Isakova je pokornost očevoj odluci bila posljedica odgoja koji ga je naučio voljeti život poslušnosti. Dok je Abraham zahtijevao da njegova djeca poštuju roditeljski autoritet, njegov svakodnevni život je svjedočio da taj autoritet nije bila sebična ili samovoljna kontrola, već da je utemeljen na ljubavi, a cilj mu je bio sreća i dobrobit. SPP 85.7

Očevi i majke bi trebali znati da na njima počiva dužnost da usmjeravaju osjećaje mladih, da bi ih oni usmjerili na one koji će postati prikladni bračni drugovi. Oni bi trebali smatrati svojom dužnošću da, vlastitim učenjem i primjerom, uz pomoć Božje milosti, tako oblikuju dječji karakter od najranijih godi. na da oni budu čisti i plemeniti i da ih privlači dobrota i istina. Slično se međusobno privlači, slični cijene slične. Neka ljubav prema istini, čistoći i dobroti bude rano usađena u dušu, i mladi će tražiti društvo onih koji posjeduju iste karakteristike. SPP 85.8

Neka roditelji nastoje, svojim vlastitim karakterom u životu u domu, primjerom pokazati ljubav i dobrohotnost nebeskog Oca. Neka dom bude ispunjen sunčevom svjetlošću. Ovo će za vašu djecu biti daleko vrednije od zemlje ili novca. Neka ljubav iz doma živi u njihovim srcima, da se doma svog djetinjstva sjećaju kao mjesta mira i sreće, odmah nakon Neba. Članovi porodice nemaju svi isti karakter i često će se javljati prilike za vježbanje strpljenja i ustrajnosti, ali ljubavlju i samodisciplinom svi mogu biti ujedinjeni u najprisnijoj zajednici. SPP 86.1

Istinska ljubav je visoko i sveto načelo, u prirodi potpuno različito od one ljubavi koju bude porivi i koja iznenada iščezava kad se nade pred ozbiljnim iskušenjem. Vjernošću dužnosti u roditeljskom domu mladi se pripremaju za vlastite domove. Neka tu vježbaju samoodricanje i pokazuju ljubaznost, učtivost i hrišćansku saosjećajnost. Tako će se očuvati plamen ljubavi u srcu, i oni koji izlaze iz takvog doma da postanu glave vlastite porodice znaće kako da promiču sreću onih koje su izabrali kao druga u životu. Brak, umjesto da bude kraj ljubavi, bit će njen početak. SPP 86.2